U večeri kada se u Podgorici istovremeno održavalo nekoliko umjetničkih programa, izložbi, pozorišnih predstava, promocija.., posjetioci su bili prinuđeni da se opredijele gdje će poći. Zato su, vjerovatno, mnogi zaobišli galeriju „Art” i izložbu Nusreta Đokaja. mladog likovnog umjetnika koji se iz rodnih Dinoša otisnuo u Tiranu, tamo je završio Akademiju umjetnosti i magistrirao konceptualnu umjetnost. Na sreću, izložba traje desetak dana, pa to ljubiteljima likovne umjetnosti, i znalcima – umjetnicima, kritičarima, istoričarima umjetnosti, pruža priliku da prošetaju do galerije „Art”, jer će se iznenaditi modernošću i zrelošću onoga što je Nusret Đokaj ponudio našoj likovnoj sceni.
Riječ je o multimedijalnom projektu „Translate continued...” u koji je Đokaj unio sve ono što je naučio, vidio u svijetu, Tirani, Berlinu i Njujorku, što je smatrao da treba da „prevede” i pokaže nam. Njegovi radovi – multimedijalni objekti, šalju sociološke poruke osvrćući se na društveni trenutak u kojem živimo.
- Svima se obraćam. I klasičarima koji ne vole modernu umjetnost, i grafičarima, i novinarima, predsjedniku... svako može u ovome da nađe nešto za sebe. Kažu da je umjetnik zatvoren, a ja sam se potrudio da se otvorim i pokažem ono što imam. A prevodim ono što vidim – poručuje ovaj umjetnik.
Uslovljen veličinom „Arta” Nusret Đokaj nam je predstavio svega šest radova – instalacije i video instalacije.
- Malo sam se pomakao od klasične predstave likovne umjetnosti, donio novu atmosferu. Što se tiče radova koje sam izložio, rezultat su mog razmišljanja, višegodišnjeg truda i rada koji sam uložio od prvog dana akademije, i ranije – objasnio je on.
Đokaj je već izlagao u inostranstvu, u Njemačkoj, a zatim i SAD. Prisjeća se da su njegovi prvi radovi bili bazirani na iskustvima koja je donio iz Crne Gore. Međutim, posmatrajući svijet oko sebe koje je upoznao u njemačkim i američkim metropolama pomislio je „zašto i ja ne bih mogao ovakao da se pokažem ovom svijetu?”.
- Tako je sve počelo, malo po malo, ideš dalje, udubiš se u svoje misli... Moje stvaraštvo je produkt dubokog promišljanja. Naravno, u nama se nalazi ono što su nam roditelji posijali. Djeca su kao prazan disk i sve zavisi šta se učita u njih. Takav sam i ja. No, ja sam mlad otišao iz roditeljske kuće u svijet. Naučio sam se kako da preživim u velikom gradu. Iz Tirane sam otišao u Njujork, pa u Berlin, odakle sam se opet vratio u Veliku jabuku. Sve ovo u ovoj galeriji sadrži dio atmosfere koju sam doživio. Ovo je sve ono što sam vidio i upoznao „prevedeno” na moj način – objasnio je svoje instalacije Đokaj.
Ovaj umjetnik se prilikom odabira akademije dvoumio između Tirane i Beograda, jer kako kaže, dobio je mnogo dobrih preporuka o ovim likovnim školama. Izbor je pao na Tiranu, jer je bila bliža, a roditeljima je bilo lakše da organizuju njegov odlazak na školovanje.
- Mislio sam da se tamo izučava samo klasična umjetnost. Otišao sam tamo da bih postao slikar, ali sam se zaljubio u modernu umjetnost – kaže on.
Đokaj ističe da nema ničeg goreg za umjetnike i umjetnost od zatvaranja u granice samozadovoljnosti. Zato savjetuje kolegama da putuju, jer će samo tako doživjeti utiske i steći saznanja koja su im nedostupna životom na jednom mjestu. S.Ć.
)){kind=small}
