Dokumentarna predstava „Ujedinjenje ili smrt 1918” Narodnog pozorišta Priština sa sjedištem u Gračanici, koju su režirali Jelena Bogavac i Nenad Todorović izvedena je u beogradskoj kafani „Zlatna moruna”. Polazište u stvaranju ovog komada autorskom timu bio je stenogram Podgoričke skupštine održane uoči formiranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, čije su odluke 1918. godine – detronizacija kralja Nikole u izgnanstvu i njegove dinastije Petrović-Njegoš sa prestola Crne Gore, te ujedinjenje sa Kraljevinom Srbijom, odnosno ujedinjenje svih Srba, Hrvata i Slovenaca u zajedničku državu Kraljevinu SHS – prvu jugoslovensku državu, ostavile sudeći po toku ove jedinstvene pozorišne drame – trajne posljedice i otvorena pitanja. Autorski tim se, jasno je, u ovom komadu borio sa „spoznajom različitih istorijskih istina koje se na ovu temu sudaraju” i da „baš na tački Podgoričke skupštine, tački nacionalnog sudara ili pucanja, tački ujedinjenja, nastaju dvije postdramske istine tumačenja te situacije”. U podrumu kafane „Zlatna moruna” gdje je nakon prvog, uvodnog dijela, izvedenom u samoj kafani odigran i ključni dio predstave odvijalo se „istorijsko skupštinsko zasjedanje”, u kojem je pravo glasa imala i – publika. Ona je nakon proglašenja ujedinjenja i izvođenja srpske himne „Bože pravde” podijelila radost ovog čina sa „poslanicima” uz lozu i kačamak. Jelena Bogavac je rekla da rediteljski tim ovdje suprotstavlja dvije strane, jednu crnogorsku, „zelenašku” i drugu prosrpsku, „bjelašku”. Na pitanje da li su, zapravo, stali na jednu od ove dvije strane, Jelena Bogavac odgovara da jesu, ali, samo na onu umjetničku. Predstava, kako kaže Bogavac, kreće od „gotovo naturalističkog ključa, preko lirskog naturalnog romantizma, ka potpunoj razgradnji forme, gotovo ekspresionističkoj”.
– Metafora koju smo učinili kroz formu jeste metafora onoga što smo shvatili o putovanju naše nacionalne svijesti i ideje i o čitavom tom jugoslovenskom ciklusu kroz koji smo svi prošli – rekla je Bogavac, koja zajedno sa Milenom Bogavac potpisuje i dramaturgiju ove predstave.
– Najzanimljivije je bilo to da jedan istorijski dokument analiziramo i na jedan istorijsko-saznajni način i što nam je pošlo za rukom da od njega napravimo pozorišnu igru kao da je i pisano za pozorišni komad, rekla je Jelena Bogavac u izjavi za „Dan”. Predstava „Ujedinjenje ili smrt 1918”, kako ističu njeni stvaraoci, pokušava da pronađe odgovore na mnoga pitanja koja otvara savremeni politički trenutak među Južnim Slovenima: Ko sam ja, ko smo mi, a ko su oni? Da li si Srbin ili Crnogorac? Ko su Crnogorci? Ko su Montenergini? Ko su Jugosloveni? Da li je identitet suverenitet? Šta je narod, šta je nacija, šta je država, šta je državnost? Jesu li Srbi okupatori ili oslobodioci? Ko brani malu Crnu Goru, a ko je napada? Ko želi Veliku Srbiju, a ko je se plaši? Da li je Velika Srbija mala Jugoslavija? Jugoslavija je zabluda ili zavjera? Šta je legitimitet? Šta je izdaja? Ko je izdajnik? Šta je detronizacija? Šta je dinastički sukob? Da li je dinastija isto što i familija? U čemu je tajna parlamentarizma? Da li postoji kraljevina kad pobjegne kralj? Treba li Njegoša izbaciti iz lektire ili samo štrihovati? Ko piše istoriju, a ko poeziju? Ko gubi nacionalnim ujedinjenjem? Da li se iz ropca Crne Gore rodila Jugoslavija? Da li se iz ropca Jugoslavije rodila Crna Gora? Kako je nastala Jugoslavija? Kako ste otkad je nestala? Predstava ima jak pečat humora i cinizma u odnosu na rekonstrukt istorijsko-dnevne savremenosti, ističe rediteljka, a autentičnim humorom i cinizmom prožet je čitav komad, počev od trenutka kad se pred sam početak predstave gledaoci opremaju zaštitnim kombinezonima sa preporukom da ih obuku kako bi se zaštitili od srpskog nacionalizma, do nastupa ženskog dijela ansambla koji se odvija u prostoru kafane, od pjevanja, do plakanja, od veličanja crnogorštine, preko prezira svega što je srpsko i dolazi od Srbije i na kraju naricanja zbog činjenice da su oni, Srbi, ipak pokorili Crnogorce.
Uloge narodnih poslanika u predstavi „Ujedinjenje ili smrt 1918.” igraju: Uglješa Vujović, Igor Filipović, Milorad Kapor, Igor Damjanović, Slaviša Čurović, Nebojša Đorđević, Janko Cekić, Uroš Novović, Marko Panajotović, Jovan Zdravković, Jovan Mijović, Predrag Vasić i Vasilj Adžić, a u ostalim ulogama su: Danijela Vranješ, Aleksandra Cucić, Gorica Regodić i Aleksandra Jelić. Scenografija je povjerena Goranu Stojčetoviću, kostimi Vuku Dautoviću, a video Igoru Markoviću.
M. Milosavljević


„Zlatna moruna” zborno mjesto

Prema riječima Nenada Todorovića, njima je kao autorima bila važna ,,istorijska uvjerljivost i samim tim što se igra u kafani „Zlatna moruna” nosi posebnu poetsku težinu – budući da je kafana poznata u istoriji kao zborno mjesto mladobosanskih revolucionara, postala u današnjici „poprište novog istorijskog trenutka” pošto je svakodnevno puna migranata sa Bliskog istoka.