- Volim da sakupim detalje iz života, volim da prođe jedan period i da ostavi traga koliko najviše može, da ostavi trag u vidu jednog malog noviteta na mojim radovima, a koji možete vidjeti ako pratite moje slikarstvo. Želio bih da vi i vaši prijatelji to uočite, najviše što možete – rekao nam je Jovan Jovo Ivanović, likovni umjetnik iz Budve čija djela možemo naredni mjesec gledati u Modernoj galeriji podgoričkih Muzeja i galerija.
Njegovu samostalnu, retrospektivnu izložbu „Vatra Mediterana”, čiju postavku čini nekoliko desetina radova nastalih tokom više od pet decenija stvaralaštva, prati katalog za koji je uvodni tekst napisala istoričarka umjetnosti Petrica Duletić. Kako ocjenjuje istoričarka, riječ je o likovnom umjetniku čiji opus zauzima visoko mjesto u našoj umjetnosti.
- Slikarski razvoj Jovana Ivanovića, svih ovih decenija kontinuiranog rada, imao je uvijek svoju ličnu, unutrašnju logiku, koja se, s jedne strane, oslanjala na ljubav prema koloritu i prema njegovoj izražajnosti - na snažnu, zvučnu i profinjeno prosvijetljenu boju, a s druge, na strukturu gradnje slike - na njenu naglašenu konstruktivnu čvrstinu, koja je, izbalansiranim kompozicijskim rasterom uspostavlja sklad i mjeru. Isto tako, njegovo slikarstvo zadržalo je prepoznatljivost slikarskih motiva, kroz koje se, direktno ili indirektno, uvijek provlači duh jadranskog podneblja, bez obzira da li je to pejzaž, veduta, portret, mrtva priroda ili figuracija. Koordinate slikarskog opusa Jova Ivanovića moguće je sagledati u relacijama kolorističke ekspresije i poetici asocijativne predmetnosti i lirske fantazije – zapisala je između ostalog Duletić.
Svoju opčinjenost plavom bojom, u svim njenim nijansama, Ivanović ovako objašnjava:
- Rodio sam se u selu iznad Budve, kuća je bila na brežuljku, a s prozora rodne kuće prvi pogled mi je bio na horizont, na plavetnilo mora i neba. Od rođenja gledam plavu boju i dan danas ne mogu da slikam bez nje. Uz nju uvijek ubacujem, a što je u mojoj prirodi, i neke simbole. Uostalom, po meni je i plava simbolična boja. Plava mi pričinjava zadovoljstvo i negdje kao da me osvježava – kaže Jovo Ivanović.
Uz plavu boju mora i neba, Ivanovićeve slike često kao motivi krase i ptice, ribe, kamen.
- Jeste, to je prirodan spoj, jer morska obala je vezana za taj naš kamen tvrdi, a taj kamen tačno odgovara ljepoti budvanskog, primorskog ambijenta. I one male stijene morske, uživam kad vezuju more i planinu. I to je taj osjećaj koji mi se provuče kroz slike. Moji motivi su sve ono što pripada tome podneblju. Volim ptice, ribe, volim život koji se razvija, koji se ponovo spaja. Recimo, ja vidim ribu da leti, pticu da pliva, tako ja to vidim i osjećam i tako prenosim kako znam i umijem na platno – pojašnjava Ivanović.
A, posebno naglašava da nema likovne umjetnosti bez osjećaja.
- Ne postoji umjetnost bez osjećaja. Ja sam od početka samog volio da gledam nešto neobično, i iako ljudi često kažu mi to ne vidimo, ja to vidim. I to je za mene lijepo, a ono prividno, „brzo“ lijepo, što svako vidi, to je prolazno. Ja tražim ljepotu tamo gdje se malo vidi, i meni tamo krene pogled, i ja izvučem ono što me vodi ka platnu da bih slikao – ističe Ivanović.
Svoj specifičan način doživljavanja okruženja, Ivanović šaljivo „definiše“, time da su mu još kao šestogodišnjaku njegovi stari rekli da je neke čudne naravi:
- Kad su stari pekli rakiju, oni pođu na ručak, a ja uzmem malo da licnem s prsta, malo kušam. Da li me to smelo i da li sam zato pošao ka nekoj ljepoti... Vjerujte, čitav moj život je zadovoljstvo, naročito kad vidim divne ljude i divnu prirodu, a onda još kada ja vidim ono što vidim. Recimo, vidim mijene oblaka, a on traje nekoliko sekundi. Neko u oblaku vidi pticu, od ptice slona, od slona mačku, a sve se to završi za minut – priča Ivanović, čija platna, čak i kada su naslikana tamnim tonovima, uvijek imaju u sebi i ponešto od te lakoće oblaka na plavom nebu. Ž.J.


Bio je i podgorički đak

- Želim Podgorici sve najljepše, a i lijepo sam primljen u Modernoj galeriji. Inače, ja sam nekada u Podgorici pohađao srednju tehničku školu, koja se nalazila kraj Sat kule u nekoj baračini, ali je i to imalo svoj šarm, a danas već Podgorica poprima šarm evropskih gradova – prisjeća se Ivanović (1932, Budva), koji je kao srednjoškolac išao i u Cetinjsku gimnaziju, a završio je Umjetničku školu u Herceg Novom. Potom je učio slikarstvo u ateljeu Mila Milunovića u Beogradu, usavršavao se u Francuskoj, Italiji i Čehoslovačkoj, i vratio se ponovo u rodnu Budvu. Dobitnik više značajnih priznanja, Ivanović je od 1964. godine član ULUCG.