Dvanaest epskih pjesama, od kojih je je deset ispjevano u desetercu, a dvije u osmercu, čine zbirku poezije „Lovćen zove” koja je pjesnički prvijenac Andra Đapića iz Nikšića. Kako je na promociji u nikšićkom Parohijskom domu kazao dr Budimir Aleksić, Đapić je savremeni epski pjesnik, a junaci njegovih pjesama su konkretne istorijske ličnosti - velikani slavne srpske istorije. Autor je, istakao je on, opjevao najznačajnije događaje srpske istorije i najistaknutije ličnosti srpskog naroda, počev od junaka Kosovske bitke, preko vladika i gospodara iz vladarske kuće Petrovića, vožda Karađorđa i njegovih vitezova, srpskih vojskovođa iz vremena Prvog svjetskog rata, pa do vođa srpskog naroda za vrijeme odbrambeno-oslobodilačkog rata u zapadnim srpskim zemljama od 1991. do 1995. godine – Slobodana Miloševića, Radovana Karadžića i Ratka Mladića.
– Naslov zbirke je uzet iz naziva njegove poznate pjesme „Lovćen zove vratite kapelu”, ispjevane 1990. godine… Pjesma je koncipirana kao pjesnikov apel da se ispravi istorijska nepravda nanesena najvećem srpskom pjesniku – Lovćenskom Tajnovidcu Petru Drugom Petroviću Njegošu (ali i čitavom srpskom narodu i njegovoj Crkvi) i da se na Lovćen vrati kapela posvećena Svetom Petru Cetinjskom u kojoj se nalazio Njegošev grob, a koju su – po naređenju Josipa Broza – porušili crnogorski komunisti predvođeni Veljkom Milatovićem, kazao je dr Aleksić koji je i recenzent knjige.
Poetski motivi koji prožimaju najveći broj Đapićević pjesama su Lovćen i Njegoš, ali je i naše sveto i velikomučeničko Kosovo bilo umjetnička osnova iz koje su potekli brojni stihovi. Porijeklo velikog boja motiva, rekao je dr Aleksić, treba tražiti i u staroj srpskoj slavi i veličini, primjerima čojstva i junaštva naših istorijskih ličnosti. Pjesnik potencira i činjenicu da je tokom čitave srpske istorije, sve do naših dana, nesloga skupo koštala srpski narod.
– Đapićeve pjesme, na izvjestan način, imaju za cilj da kod Crnogoraca održavaju svijest o njihovoj duhovnoj, istorijskoj i etničkoj povezansti sa prošlošću i sadašnjošću čitavog srpskog naroda, svijest o istorijskom kontinuitetu i istorijsko pamćenje. U njegovim pjesmama ćemo naći lijepih i nadahnutih pjesničkih slika i stihova spontane ekspresije koji nijesu lišeni poetskog elana i poleta. Poput još uvijek brojnih epskih pjesnika ,,na narodnu” i Đapić ovom svojom zbirkom koju predaje sudu književne javnosti daje doprinos da se produži život epskoj pjesmi i epskom načinu mišljenja i osjećanja, istakao je dr Aleksić.
Pojedini stihovi, a i neke cijele pjesme, smatra profesor Janko Jelić, funkcionišu kao klasična književnost. Naslov zbirke je asocijtivan, intrigantan i marketinški dobar, ali i obevezujući.
– Ova poezija nam ne da da zaboravimo Lovćen, ovo jeste u suštini kao i svaka dobra epska poezija, poezija nezaborava i to je prva i osnovna njena vrijednost. Iz motiva Lovćena proizilaze i svi ostali motivi, a prevashodno dva – sužanjstva i progonstva. Zar Lovćen danas upravo nije sužanj, koji je zakatančen, koji je u zatvoru, u nekakvom ruhu koje mu ne pristoji, koji ga sramoti, i zar Lovćen dobrim dijelom nije protjeran iz naših srca. Čini mi se da je taj zov Lovćena upravo zov onoga koji nas zove da ga ne zaboravimo, ne ostavimo toj tamnici u koju je danas bačen i čini mi da je to Đapić upravo dobro prepoznao, rekao je između ostalog Jelić.
B.Brašnjo


Knjiga lijepih riječi

U Đapićević pjesmama pobrojani su gotovo svi srpski junaci, a posebno crnogorski za koje smo čuli, ili znamo iz drugih pjesama i istorijskih akata, naglasio je Jelić. Zbirka je pisana, kazao je on, raskošnim, lijepim, narodnim jezikom, koji nas ničim ne opterećuje, koji je jednostavan, jasan, pamtljiv i bez jezičkih novotarija, što je dodatno čini posebnom.
– Ovo je knjiga lijepih riječi, a lijepa riječ i gvozdena vrata otvara, i nadam se da će baš ona otvoriti gvozdena srca kod nas u Crnoj Gori. Preporučio bih je posebno mlađim naraštajima, Crnogorcima koji se diče poznavanju svoje istorije i svojim precima. Neka vide kako jedan srpski pjesnik na jedan lijepi način piše o svakom crnogorskom junaku, a čini mi se da ni jednog nije izostavio i da je za svakoga našao odgovarajuće riječ – kazao je Jelić.
Autor je kratko kazao da su pjesme sabrane u zbirci nastajale različitim povodima tokom proteklih četiri decenije, a objelodanjene su na instiranje njegovih prijatelja.
U programu promocije učešće su uzeli narodni guslari Goran Perović Cuca i Kosto Radović.