Ove godine u okviru večernje scene 30. jubilarnog „Barskog ljetopisa” na scenu će biti postavljena predstava „Orkanski visovi”. Premijera je zakazana za 20. jul, nakon čega su planirana tri reprizna igranja, 21, 22. i 23. jula. Komad režira ostvarena hrvatska rediteljka Dora Ruždjak Podolski, po dramatizaciji Stele Mišković, sa Milošem Pejovićem u ulozi Hitklifa, jednog od najpoznatijih junaka svjetske književnosti. „Barski ljetopis” predstavu radi u koprodukciji sa Kraljevskim pozorištem „Zetski dom”.
Rediteljka Dora Ruždjak Podolski, iza koje je više od 70 dramskih, operetnih i opernih naslova, koji su njeno stvaralaštvo učinili cijenjenim u cijelom regionu, iskazala je veliko zadovoljstvo što ostvaruje, kako je rekla, „prvi put saradnju sa crnogorskom ekipom”, i to baš u okviru „Barskog ljetopisa”.
Kao renomirana rediteljka, čije se stvaralaštvo ne samo u Hrvatskoj, već u cijelom regionu, visoko vrednuje i cijeni, ukazali ste, prema riječima organizatora, izuzetnu čast Festivalu time što radite ovogodišnju premijeru.
●Na koji ste način Vi, profesionalno i lično, doživjeli učešće i saradnju u okviru „Barskog ljetopis”, koji ove godine slavi 30 godina postojanja?
– Mi reditelji svojevrsni smo nomadi, od prvih profesionalnih koraka upućeni smo na lutanje i samoću. Čak bih rekla da su te dvije karakteristike važan preduslov da bi se uopšte mogli baviti ovim poslom. U tom smislu, i ja se osjećam privilegovanom što ću dati svoj doprinos „Barskom ljetopisu”. Scena u Starom Baru je izuzetna, jedna od najljepših ambijentalnih scena na ovim prostorima. Uzbuđena sam što ću režirati „Orkanske visove” u toj nepatvorenoj ljepoti, na mjestu susreta nekoliko kultura i civilizacija, koje su upravo i odredile ovo mjesto i učinile ga tako posebnim. Pored toga, vrlo je važan faktor i razmjena iskustava, kako profesionalnih tako i životnih, kao važna odrednica za umjetnički rast i napredovanje. Sigurna sam, a tome svjedočim već i sad za vrijeme priprema za ovu predstavu, da će mi crnogorski umjetnici pokazati neke nove puteve za koje nisam ni znala da postoje, kao što se nadam da ću i ja njih moći nadahnuti.
●S obzirom na žanrovsku raznolikost i prirodu ostvarenja koja ste do sada potpisali, kako se uklapa u Vaš profesionalni senzibilitet odabrani tekst koji postavljate na scenu „Barskog ljetopisa”?
– Na „Orkanske visove” se ponajčešće gleda kao na neki poludefinisani „ljubić”, bar na ovim prostorima. Izuzetno je hrabro od direktorice Ksenije Popović što je imala viziju da priču oživi u pozorištu. Brda i vrleti iznad Starog Bara, te izolovanost scenskog prostora koji nalikuje utrobi svijeta, daju ovom uprizorenju dodatni kontekst, i naglašavaju osnovnu temu djela – koja je granica između čovjeka i čudovišta, i koji su to mehanizmi da bi se postalo i jednim i drugim. Koliko je svako od nas čovjek, a koliko čudovište. I kako se nosimo s tim, gotovo bih rekla svakodnevnim mijenama. O tome dramaturškinja Stela Mišković i ja želimo progovoriti u ovom pozorišnom uprizorenju, i trenutno nam je najveći izazov prevesti roman na esencijalan i pregnantan teatarski jezik.
●Ansambl je u cjelosti crnogorski, a sa njim niste do sada imali priliku da radite. Kojim ste se kriterijumima vodili pri odabiru glumaca?
– Crna Gora se može podičiti izvanrednim glumcima. To je specifikum na koji se zaista može biti ponosan. Neke sam glumce već ranije gledala na pozorišnim daskama, neke sam gledala u snimcima predstava. U odabiru glumaca vodim se ponajčešće intuicijom, tj. intuiciju slušam koliko je god moguće, i koliko mi je dano u trenutku. Prilikom odabira glumaca pokušavam definisati u svojoj glavi energetsko polje koje bi određena glumica ili glumac trebalo da ispuni, i to unaprijed pokušam vizuelizovati. Potom mi je lakše da odaberem jer na neki način kombinujem glumački značaj s idejom u svojoj glavi, kao da slažem slagalicu.
●Kako biste opisali saradnju i interakciju koju imate sa dramaturgom Stelom Mišković?
– Srećom, vrlo dobro se razumijemo Stela i ja. Gotovo svakodnevno komuniciramo, brusimo tekst dramatizacije i zajedno krojimo dramaturgiju, u želji da stvorimo djelo koje će korespondirati s publikom u duhu savremenosti. D.S.


Produkcija ujedinjuje umjetnike

Birajući „Orkanske visove” Emili Bronte koji se prvi put dramatizuju ne samo u Crnoj Gori, već na cijelom Balkanu, festivalski tim je imao jasnu viziju da za svoju publiku napravi nešto što će biti osvježenje na crnogorskom pozorišnom repertoaru, a što će zadovoljiti najviše estetske i umjetničke standarde.
Pored toga, ideja organizatora je da se u okviru produkcija ovakvog kalibra omogući saradnja velikih regionalnih rediteljskih imena i crnogorskih glumaca, i pozorišnih djelatnika, kako bi se time na pravi način valorizovao prvenstveno crnogorski kadar i pružila prilika za povezivanje i sticanje dodatnih iskustava.


Razgovor o romanu

Pored rediteljke Dore Ruždjak Podolski i dramaturškinje Stele Mišković, autorski tim čine: Jelena Tomašević (scenografija), Lina Leković (kostimografija), Slobodanka Bobana Dabović (muzika). U glumačkom ansamblu su Miloš Pejović, Ana Vučković, Katarina Krek, Dejan Ivanić, Branka Stanić, Emir Ćatović, Jelena Simić i Simo Trebješanin. Kao najava premijeri, 18. jula u okviru književnog programa večernje scene, biće organizovan i razgovor o romanu „Orkanski visovi”, na platou ispred Dvorca, od 21 čas.