Bogatom književnom pjesničkom opusu profesor doktor Šefket Krcić pridodao je zbirku pjesama „Vatan”. Stručna kritika je ocijenila da cijelo Krcićevo stvaralaštvo nastaje spontano „kao da voda teče”. Jedan od recenzenata „Vatana”, književnik Nusret Idrizović, kaže da je ova dvanaesta knjiga kruna njegove poezije.
– Naslov zbirke je za razgovor i duhovno razmišljanje. Svaka pjesma je priča za sebe, počev od prve, pa do ove dvanaeste. „Vatan” je pjesnikov krik, da se na uman način skrene pažnja na dramatično stanje u domovini koja je temelj opstanka čovjeka. Krcićeve poetske riječi usmjeravaju filozofsku esenciju na vječne i nezaobilazne teme. Autor je ovim djelom dokazao da posjeduje komplementarno i zapaženo filozofsko i pjesničko iskustvo. „Vatan” je originalan kosmički dar. „Vatan” je prostor i vrijeme, kao izraz filozofskog i poetskog – fundamentalni i imaginarni svijet prepun mašte – ocijenio je Idrizović. Dr Dragoljub Đokić smatra da poetskom zbirkom „Vatan” Šefket Krcić značajno upotpunjuje i ojačava svoju egzistencijalističku filozofsku poeziju. U fokus je stavio brojne apsurdne događaje i situacije sa kojima se čovjek, individualno i kao pripadnik zajednice sučeljava.
– On to stanje promoviše kroz brojne simbolično-metaforičke i poetske spregove, a stihovima je skrenuo pažnju javnosti prije više od četiri decenije – ocijenio je Đokić.
Akademik Jašar Redžepagić, navodi da je Krcićeva knjiga poezije „Vatan” ilustracija za osobeno čovjekovo stajalište i njegovu neizvjesnu sudbinu u vremenu i prostoru, koje kao filozof pretače u stihozbirku preko brojnih poetskih slika. Iskaz je originalan i upućuje čovjeka da misli sebe, kao biće trpljenja… Kako ističe sam autor, „Vatan” je namijenio Veli, Hariju, Vildani, Dinu i Jasmini...
– Oni su ognjište mojih misli, vječne nesanice što pokrenuše iskre neizrecive vatre, naziranja nadahnuća za riječi koje stvaraju vatan života, da čarolijama puta za ljepotu i pametni prkos, otkrijem i osmislim jedinstvenim dahom – navodi autor Krcić.
N.V.
Refleksija promišljanja
– Kao što se događa da se o slobodi najviše piše i pjeva kad je nema, tako se događa i s Krcićevom refleksijom promišljanja svoga staništa. Na taj način autor se pjesnički približio filozofu Hajdegeru i njegovim „šumskim putevima filozofije” što je mnogo jasnije izrazio Dostojevski, da čovjek bez stana ujedno je bez svoje psihologije. Zato je čovjek bez vatana nesiguran i tužan, i čezne za nedostižnim – ocijenio je Idrizović.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
