Najbolji srpski glumac srednje generacije Nebojša Glogovac preminuo je juče u 49. godini života. Prije 10 dana hitno je primljen u Institut za onkologiju i mediji su javljali, kao i naš list, da je čuveni glumac teško bolestan i da je njegovo zdravstveno stanje ozbiljno. S nevjericom je region primio vijest o Glogovčevoj smrti, jer je bio omiljen i kao glumac i kao čovjek koji je u jednom intervjuu za „Dan” otkrio: „Jako drag kutak mi je motor. Obožavam da sjednem na njega i krenem van grada i budem sam sa sobom…” Fotografiju tada napravljenu objavljujemo i sada, jer je zauvijek odjezdio ovaj maestralni umjetnik koji je mnoge zadivio mladalačkim nabojem. Od Glogovca se opraštaju svi, kolege posebno. Glumica, rođena u Trebinju kao i on, koleginica sa klase Nataša Ninković na društvenoj mreži Fejsbuk napisala je: „Zauvijek u mom srcu! Sa anđelima mili moj...”
I crnogorski reditelj Nikola Vukčević zatečen je viješću o odlasku velikog glumca.
– Odlazak Nebojše Glogovca je ogroman gubitak. Ostavio je glumačko blago koje će bar kroz film biti dostupno u vremenu ispred nas. Znao sam da je bolestan, ali nisam ni slutio da će biti ovakav epilog. Zato o njemu ne mogu da govorim u prošlom vremenu. Širina i dubina njegovog talenta može se sagledati u činjenici da sam kao reditelj izbor za ulogu oca u mom filmu „Dječaci iz Ulice Marksa i Engelsa” sveo samo na jednog mogućeg glumca – htio sam samo Nebojšu Glogovca – rekao je režiser Nikola Vukčević, povodom smrti nagrađivanog glumca.
Nebojša je rođen 30. avgusta, 1969. u Trebinju, u porodici sveštenika Milovana i Milene Glogovac. Porodica se preselila u Pančevo kada je Nebojša imao sedam godina.
Poslije srednje škole upisao je psihologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Nakon dvije godine studija predomislio se i 1990. je upisao glumu na beogradskom Fakultetu dramskih umetnosti u klasi profesora Vladimira Jevtovića. Zajedno sa njim su studirali i Vojin Ćetković i Sergej Trifunović.
Nebojša Glogovac je tumačio brojne uloge na televiziji i u pozorištu. Imao je malu ulogu školskog druga Slobodana Popadića u tada vrlo popularnoj seriji „Bolji život” (1987).
Jedna od njegovih poslednjih uloga je u TV seriji „Nemanjići – Rađanje kraljevine”, koja će uskoro početi da se emituje na RTS-u. Tumačio je ulogu Vukana, najstarijeg sina Stefana Nemanje.
– Igrati u teatru je mnogo lijepo, liči na neko vođenje ljubavi, a i film može da bude magičan, ali u njemu, za razliku od pozorišta, nije sve u rukama glumca. Tu je svaki čas režija, koncepcija, kako i šta ćemo sad, pa se ponovi..., dok ovamo nema ispravke momenta, rekao je u jednom od intervjua za naš list. Pisac ovih redova često se profesionalno susretao s Glogovcem, poslednji put u klubu JDP pred Nušićevo „Sumnjivo lice”, gdje je ponovo briljirao, pokazujući virtuozanost svog umijeća. Kada smo ga jednom pitali da li bi zaigrao u filmu borilačkih vještina, na primjer nekog nindžu, otkrio nam je uz smijeh...
– Na privjesku za ključeve od motora nosim nindža privjezak, u obliku zvjezdice, šurikena, kako se zove to njihovo oruđe za borbu. To sam dobio upravo od jednog nindže u Njujorku, u restoranu u koji kroz mrak do stola sprovode nindže. Mene u glumi više zanima da iznesem nečiji lik, da se pretvorim u nekog drugog, i da kroz to mogu da doživim neku katarzu i zaključke, a ovo ko će uraditi više sklekova, skočiti, jednostavno nije moja šolja čaja. Ne vidim sebe u ulozi takvog tipa, uzbudljivija mi je druga vrsta glume – rekao je Glogovac. Poznat je po brojnim ulogama na filmu, televiziji i u pozorištu za koje je dobio domaća i međunarodna priznanja Na filmu se prvi put pojavio 1994. godine, u ulozi Fadila (vojnika JNA), u ratnoj drami Bore Draškovića „Vukovar, jedna priča”. Prvu glavnu ulogu dobio je 1995. u filmu reditelja Gorčina Stojanovića „Ubistvo s predumišljajem”, u kom je tumačio lik Bogdana, Srbina iz Hrvatske ranjenog na ratištu. Za ovu ulogu dobio je nagradu za najbolju mušku ulogu „Car Konstantin” na Filsmkom festivalu u Nišu. Nebojša je veliku popularnost stekao ulogom Zlatka Gavrilovića u seriji „Porodično blago” (1998-2001). Govorio je da voli svaku ulogu koja ga pokreće, a svojevremeno je izdvojio neke.
– Nekako se nametnuo taj „Hadersfild”, predstava prije svega, a onda i film. „Klopka” je bio veoma zahtjevan posao, a sve je jako dobro ispalo. Veoma sam volio i ulogu pukovnika Vesovića, u predstavi „Pijana noć 1918” na Krležin tekst. Iz svake uloge ti nešto ostane, a i naučiš dosta o sebi – rekao u jednom od intervjua „Danu”. Neke od uloga koje će ostati upamćene su u ostvarenjima „Bure baruta”, „Nebeska udica”, „Munje”, „Kad porastem biću Kengur", „Klopka”, „Hadersfild”, „Branio sam Mladu Bosnu”, „Krugovi”, „Do koske”, „Enklava”, „Ustav Republike Hrvatske”... Igrao je u serijama: „Porodično blago”, „Moj rođak sa sela”, „Vratiće se rode”, „Vojna akademija”, „Ubice moga oca”... Od 1996. godine bio je član Jugoslovenskog dramskog pozorišta gdje je odigrao niz zapaženih uloga. Neke od njegovih pozorišnih uloga su u predstavama „Sumnjivo lice”, „Metamorfoze”, „Hadersfild”, „Šine”, „Lutalica”, „Lažni car Šćepan Mali”, „Hamlet”... I uvijek je bio sjajan, čak i kada je govorio o položaju glumca i čovjeka uopšte u srpskom društvu.
– Tragično je što se ne samo glumci, već razni drugi ljudi, čiji rad vrijedi, ostavljaju u nekoj borbi za egzistenciju. Prioritet je naći hljeba za familiju, a Šekspir dolazi poslije. Sve je tu uniženo, pa i duhovna strana života, upravo zbog te egzistencije koja je nametnuta nekim kapitalom. Ručak je, ipak, važniji od Šekspira…, poruka je Nebojše Glogovca, koji je prošle godine proglašen Evropskim glumcem godine na Film festivalu u Italiji. Nebojša Glogovac iza sebe je ostavio dva sina i kćerku.
M.Njeguš


Brajović: Jedan od najboljih glumaca u Evropi

– Nebojša Glogovac je očaravao silinom svog talenta i nesumnjivo je bio jedan od najboljih glumaca u Evropi. Prisustvo Glogovca u našim životima bio je veliki dobitak za sve nas... Bili smo veoma počastvovani što smo ga gledali na televiziji, filmu i u pozorištu. Njegov raskošni talenat nas je grijao. Njegov odlazak predstavlja udar na naše posvećenje pozorištu – naglasio je Voja Brajović.
Poruku povodom smrti Glogovca uputio je i popularni glumac iz njegove generacije i klase Sergej Trifunović:
„Ne znam šta bih ti rekao, što već ne znaš. Jedino što bih mogao da ti kažem je, da kad dođe moj čas, volio bih da me ti sačekaš tamo”.


Pamtiće se hrabrost i ljepota osebujnog talenta

– I On bira i u svoje rajsko naselje poziva najbolje! Neka ti je vječna slava veliki glumče i časni čovječe – napisala je na Tviteru glumica Ljiljana Blagojević.
– U Srbiji je osvanuo još jedan sumoran i veoma tragičan dan. Sa nevjericom sam primio vijest da je preminuo divan čovjek, neponovljivi i veličanstveni glumac i kolega Nebojša Glogovac. Vječno ću pamtiti jutrošnje suze i bolno ridanje kolege Raleta Milenkovića – dok mi na setu našeg novog projekta saopštava strašnu vijest koju je upravo čuo – napisao je u saopštenju reditelj Radoš Bajić ispred produkcije „Kontrast studio”.
– Pamtiću Nebojšinu hrabrost, ljepotu njegovog osebujnog talenta i razgovore koje smo vodili u pauzi snimanja „Ravne Gore” na Ljutom polju i Suvoboru. U nenadoknadivom gubitku, porodici i prijateljima izražavamo najdublje saučešće – zaključio je Bajić.


Šta je još mogao da uradi…

Na društvenim mrežama prijatelji i kolege opraštaju se danas od slavnog glumca Nebojše Glogovca.
– Otišao je jedan od najboljih glumaca u regionu, vrhunski umjetnik i predvodnik svoje generacije u stvaralačkim okvirima, rekao je dugogodišnji direktor Jugoslovenske kinoteke Radoslav Zelenović. Govoreći o Glogovcu, Zelenović je napomenuo je da je poslednji put vidio našeg proslavljenog glumca u okviru programa Festivala na Paliću.
– Pitao sam se tada šta još može bolje da uradi tako talentovan glumac. Gledao sam ga u filmu Rajka Grlića „Ustav Republike Hrvatske” gdje je maestralno odigrao profesora istorije. Mnogo mi je teško. Znao sam da prognoze nisu dobre, ali sam se nadao da je mlad i da će se izvući – rekao je Zelenović.