Popularni beogradski pisac Goran Stojičić premijerno je podgoričkoj i crnogorskoj publici predstavio svoju knjigu priča ,,Besani”, u multimedijalnoj sali Kulturno-informativnog centra ,,Budo Tomović”. O knjizi je, pored autora, govorila publicistkinja i rok pjevačica Vesna Milačić Kaja.
– Knjiga ,,Besani” je pitka, a nimalo plitka. Fasciniralo me je Goranovo umijeće da neke obične stvari prikaže iz sasvim neobičnih, neočekivanih uglova. U pitanju je zaista pravi književni biser. Dijalozi u ovom djelu su jezgroviti i sažeti. Ono što je melodija kompozitoru, to je piscu kratka priča – kazala je Milačić. Ona je istakla da muzika svakoj priči u ovoj knjizi otvara neku novu dimenziju.
Stojičićeva knjiga „Besani” je objavljena u izdanju izdavačke kuće ,,Ammonite”, a u pitanju je multimedijalna zbirka priča ,,prva u regionu, najvjerovatnije u Evropi, a možda i šire”, kako navodi izdavač. Uz svaku od trideset i pet priča, čitalac dobija isto toliko pjesama, kao muzičku podlogu (David Bowie, Massive Attack, Tom Waits, Cocteau Twins, Nick Cave, Tindersticks, Mazzy Star, The The, Mercury Rev, Morphine, Paul Weller, Amy Winehouse, The Smiths i mnogi drugi), skeniranjem odštampanih kodova, kao i ilustracije Slavimira Stojanovića. Tema u ovim kratkim pričama je ljubav, tj. odnosi između „Nje” i „Njega”.
– Veliko mi je zadovoljstvo što sam u Podgorici i imao sam tu želju odavno. Sve sa ovom knjigom zbilo se iznenadno. Putujem sa njom što mi je ujedno i najveća satisfakcija, a namjera mi je bila da smjestim ljubav u što više različitih situacija. Mnogi me pitaju da li ima autobiografskog u njoj... Priče ,,Recept” i ,,Roman” su, slobodno mogu reći, kompletno autobiografske – pojasnio je autor. On je dodao da mu je inspiracija za knjigu ustvari krenula od sna.
– Bio sam, a i danas sam opsjednut Danilom Harmsom i oduvijek sam pisao baš kratku formu – pojasnio je on. Stojičić je dodao da zavšava i svoju novu knjigu koju će na proljeće ove godine objaviti ista izdavačka kuća.
„Ne bješe riječ na početku već svjetlost. Valjda. Uvijek mi se tako činilo. I volim da vjerujem da su tako mislili i Rembrant, Betoven, Njegoš, Kurosava... Kad čitam to što Goran piše, sjetim se toga. Uvijek ima neki titraj. Plamen svijeće, leptir na sijalici ili modri dim iz cigarete. Kao kod Toma Vejtsa, ako me razumijete”, bilježi recenzentkinja Ivana Pekić.
Veče su muzikom obojile učenice Muzičke škole ,,Vasa Pavić” iz Podgorice: Mara Ćulafić, Lara Šćekić i Dina Nikolić, dok je moderatorka programa bila Marija Pešić. Publika je bila u prilici da postavlja pitanja autoru i učestvuje u dijalogu.
A.Ć.


Treće lice

- Prvu priču napisao sam u prvom licu. Jednostavnije je pisati u prvom licu. Međutim, onda su neki ljudi, čak i meni bliski, tu prvu priču doživjeli kao neku vrstu apsolutne autobiografije sa pokušajem samoubistva koje se upravo i dešava u njoj. Odmah su nagrnula pitanja: „Da li si dobro?”, „Da li treba da se zabrinemo?”, „Nisam znao da imaš takve probleme”… a pritom je priča bila apsolutna fikcija. Druga priča je posle dvije nedjelje bila objavljena isto u prvom licu, ljudi su takođe imali komentare tipa „baš mi je žao”, a u toj priči bavim se porodičnim odnosima... Uglavnom, nastavila su da stižu takva pitanja i onda odlučim, kako ne bih objašnjavao, da pređem u treće lice – pojasnio je autor.