Akademski slikar Ervin Ćatović predstavio se publici u Baru u Dvorcu kralja Nikole postavkom od 21 rada, na samostalnoj izložbi „Život kao igra”. Ovo je treća samostalna izložba u Baru, a 50. u nizu izložbi koje je imao do sada. Ćatović je uspio da izgradi svoj originalni izraz, a sa druge strane je od oca, uvaženog slikara Hilmije Ćatovića, slikara pejzaža koji je u samom vrhu crnogorske savremene umjetnosti, naslijedio i gradio kvalitet.
– U pronalaženju-ispisivanju sopstvenog „znaka koji je istovremeno priroda”, Ervin Ćatović ne pravi razliku između osjećanja koje ima o životu-svijetu- prirodi, i načinu na koji ih izražava. Otuda preplitanje-prožimanje čitavih pigmentnih linearnih kolopleta, furioznih, u dahu nanesenih poteza, dramatičnog gesta i istovremene, smirajem obojene sjete, plime, maestrala koji se začas pretvaraju u neverine crvene, žute, plave, zelene boje, koji nose sve pred sobom. Ćatovićevi znaci, boje, imaju dušu koja usrećuje, odbija ili podstiče. Ona je titraj koliko i muzika, kadra da dosegne najopštije i najneodređenije što postoji u prirodi, njenu unutrašnju snagu – kazala je istoričarka umjetnosti dr Anastazija Miranović, koja je otvorila izložbu u Dvorcu u okviru likovnog programa Zimske scene „Barskog ljetopisa”.
– Ervina Ćatovića doživljavamo i kao domaćeg umjetnika sa ovih prostora, s obzirom da već treći put izlaže u Baru. Možda se nešto osjeća u njegovim radovima od uticaja Hilmije Ćatovića, ali ono što je zaista karakteristično za Ervinov rad je ta pikturalna saga, jako koloritnog tkanja, čak i asocijativnih formi. Prosto, on je slikar koji priča bojom. U svijetu unutrašnje predodređenosti i „transestetske banalnosti”, s unifikovanom, stereotipnom kulturom, u kojoj individualnost gubi svoju jedinstvenost, djelo Ervina Ćatovića ukazuje da još uvijek postoji umjetnost s licem, smislom, prošlošću, sjećanjima - dodala je ona.
Za Ervina Ćatovića od početka umjetničkog rada kolor je dominantan.
- Nije uvijek pejzaž tema, nekada je to asocijacija na pejzaž, bespredmetni pejzaž koji koketira sa apstrakcijom, prisutan na mojim slikama. On je taj koji spaja sve likovne cikluse, ispoljava neko moje unutrašnje raspoloženje. Otac je na drugačiji, suptilniji, jedan senzibilniji način posmataro pejzaž i eksponirao ga. Bio je majstor zelenih kolora, okera, na jedan impresionistički način. Njegov pejzaž je predstavljao njegov svijet onako kako je on, kao i ta generacija, posmatrao. Trudio sam se da se ne naslanjam previše na oca, da od njegovog stvaralaštva uzmem onaj kvalitet, ali da izgradim svoj likovni rukopis - kazao je on, naglašavajući da mu je otac pomogao u tome.
– Insistirao je da ja od početka zauzmem svoj likovni stav, jer „treba biti originalan, upečatljiv”, kakav sam i kao osoba. Otac je bio jedan rafinirani intelektualac, ja sam više temperamentan, što se može vidjeti na mojoj slici, u koloru. Prepoznao je taj moj temperament i trudio se da me podrži, i kao otac i kao profesor. Nadam se da je u tome uspio. Uvijek rado pominjem oca, jer mi je mnogo pomogao, a da je bilo teško oformiti se kao ličnost pored njega, iskren da budem bilo je – kazao je Ćatović govoreći o prošlim vremenima u kojima su prve njegove slike i crteži nastajali spontano u očevom ateljeu.
– Kroz igru kao što se zove i ovaj moj ciklus, „Život kao igra”, saznavao sam i doživljao na jedan spontan način, igrajući se sa bojom, sa crtežom. Otac je prepoznao u toj igri nešto što je obećavalo. Živjeli smo u malom stanu gdje je bio očev atelje, i sve te boje bile su dio mog odrastanja, moje svakodnevno okruženje 24 časa dnevno, a danas je to moja privilegija. Otac je sa mojih pet-šest godina prepoznao moje motive, koji su korenspondirali sa likovnom pričom koju sam spontano pratio. On se čak ljutio kad bih pokušao da se „oslonim” na nešto iz okruženja, jer je smatrao da čovjek treba biti samo svoj. Pratio sam sebe i postao ovo što jesam – kazao je Ćatović, koji se nakon završenog Fakulteta likovnih umjetnosti u Prištini usavršavao u Italiji i Francuskoj.
Ćatović je redovan profesor na državnom univerzitetu, imao je do sada veliki broj samostalnih i kolektivnih izložbi, dobitnik je brojnih nagrada i priznanja.
D.S.