Povodom Dana državnosti Srbije i 214 godina od Prvog srpskog ustanka, Tribina „Riječ” Udruženja književnika Crne Gore organizovala je veliki pjesnički čas ,,Viš` Srbije po nebu vedrome”, u Duhovnom centru ,,Simeon Mirotočivi”, na Nemanjinoj obali, u Podgorici. O Prvom srpskom ustanku, istorijskim okolnostima, obnovi državnosti Srbije i obnovi duhovnosti, Sretenjskom ustavu, besjedili su književnik i istoričar Veselin Rakčević i pjesnikinja Milica Kralj.
– Prije Prvog srpskog ustanka bilo je nekoliko buna od kojih je najpoznatija Kočina buna, gdje su Srbi uzeli učešće. Karađorđe je u njoj bio kapetan. Takođe, važno je istaći da on nije bio nepismen čovjek kako pojedini istoričari vole da tvrde, već se uspješno bavio i trgovinom. Neposredan povod za početak Prvog srpskog ustanka bila je sječa knezova, nakon koje je 15. februara 1804. godine i dignut ustanak – pojasnio je Veselin Rakčević. On je detaljno objasnio uzroke i stanje prije ustanka ističući da su nakon Kosovske bitke srpski narod zadesile velike tragedije: ,,masovno napuštanje Srbije u 15. vijeku zbog odbijanja da budu vazalni turski odredi, kao i veliki rat austrijsko-turski u kom su Srbi bili prevareni i ostavljeni na cjedilu”.
– Karađorđe nije bio predviđen za vođu ustanka zbog svoje naravi. Predloženi su bili prota Matija Nenadović i Hajduk Veljko, a Karađorđe je bio tek treća ličnost – kazao je Rakčević ističući da Karađorđe ne samo da je radio na organizaciji vojske, već i države. On se osvrnuo na Boj na Ivankovcu, kao i Boj na Mišaru.
– Boj na Mišaru je najveća bitka Prvog srpskog ustanka. Odigrao se 13. avgusta 1806. godine poslije čega su se Turci povukli u Šabac. Glavnu riječ vodi pop Luka Lazarević, komandant konjice. Srpski ustanak je, a to je važno reći zbog simbolike, vođen trešnjevim topovima, što je i Napoleon znao konstatovati. U bici kod Loznice Karađorđe tek pokazuje svoju vojničku i duhovnu sposobnost – kazao je, između ostalog Rakčević. Prvi srpski ustanak podignut je protiv zuluma janičara, ali je već 1805. prerastao u nacionalnu revoluciju za oslobođenje od viševjekovne turske vladavine i ponovno uspostavljanje državnosti Srbije. Osnove državnosti u ustaničkoj Srbiji postavljene su radom Narodne skupštine, Praviteljstvujuščeg sovjeta i donošenjem zakonika. Prvi srpski ustanak utro je put Drugom srpskom ustanku 1815, koji će najzad dovesti do obezbjeđivanja autonomije Srbije.
– Sva zapadna literatura Prvi srpski ustanak zove srpskom buržoaskom revolucijom. Smrt Karađorđa podijelila je Srbe, a ta podjela trajala je sve do dolaska Petra Karađorđevića – zaključuje Rakčević.
– Od jaruge u Orašcu na Sretenje 1804. do Sretenja ove 2018. prošla su puna dva vijeka i još četrnaest ljeta. Više je to od dva vijeka kako uspravno i strasno kličemo ustaničkoj Srbiji i njenom Voždu, pa čak i u ovom vremenu koje nam nanovo prijeti iskušenjima i nametnutim porazima. Više od dva vijeka čuvamo i pamtimo tu našu prvu pobjedu poslije Kosova. Poslije pet vjekova Karađorđe je ovaplotio ideju slobode srpskog naroda, koja je započela slavnom dinastijom Nemanjića, a završila se porazom na Kosovu. I da se podsjetimo da je neimenovani pjesnik Kosovskog ciklusa pjesnik poraza, Filip Višnjić, pjesnik ustaničke Srbije, pjesnik je pobjede – kazala je Kralj. Ona se osvrnula i na Sretenjski ustav.
– O donošenju Ustava postoji jedna priča vezana za knjaza Miloša: „Kumašine, činiš voliko, oči otvaraj, gledaj što pišeš, da posle nemam glavobolje” rekao je Miloš Davidoviću. On mu odgovara: ,,Ne brinite se, gospodaru, Srbija ima nezavisno vnutrenje pravlenije; vi možete uređivati svoju zemlju kako nađete za najbolje”. Miloš će na to: ,,E, moj kumašine, da je to jahati konja, pasati sablju i biti se s Turcima, znao bih ja i sam šta bih radio, ali to naše nezavisno pravlenije mora da se povija po svakom vetru. Zato ti gledaj šta pišeš!” – navela je Kralj. A.Ć.


Čitali stihove

Stihove su kazivali: Budimir Dubak, Andrija Markuš, Radovan M. Karadžić, Miodrag Čabarkapa, Božo Vučić Božan, hadži Radovan Radović, Nikola Nenezić Čudesni, Dragoje Čampar, Milan Rajović, Olga Dabović Klikovac, Dušica Pajović, Slobodan Bećo Došljak, Slobodan Vučinić, Bećir Vuković i Milica Perunović Ivanović.