Novi radovi uvaženog crnogorskog likovnog umjetnika, slikara, akademika prof. Dragana Karadžića mogu se narednih dana pogledati u podgoričkoj galeriji „Pizana”. Izložba je naslovljena „Tragovi i odjeci”.
U prepunoj galeriji, poštovaocima Karadžićevog rada najprije se obratila istoričarka umjetnosti Ljiljana Karadžić, koja je i autorka teksta u katalogu koji prati ovu postavku po mnogo čemu izuzetnu. Naglašavajući da se i na ovim radovima ogleda Karadžićeva sklonost ka motivima iz prirode, ali i njegova duboka okrenutost filozofskom promišljanju, u ovom novom ciklusu promišljanju hinduističke religije i filozofije.
– Na ovim novim radovima vidjećemo fini kontinuitet, ali i evolutivne pomake, dakle potreba umjetnika da svaki put kaže nešto drugo, ali novo, koje se nastavlja na ono što je bilo prethodno.Kroz njegov uobičajeni imaginarijum, na koji su navikli dobri poznavaoci njegovog rada, sada se pojavljuju neki novi elementi poput mandala, ali dalekih asocijacija na njih, shvaćenih u onom drugom smislu. Sada, se pojavljuju jezgra ili čvorišta koja čuvaju od vremenskog raspršivanja ove radove – kaže istoričarka, dodajući da boje koje slikar koristi takođe komuniciraju i asociraju na istorijsko likovno i kulturno naslijeđe. Istovremeno, te bijele, žute i plave forme u sredini su i čuvari energije tih slika.
– Umjetnik ima specifičan slikarski rukopis koji je satkan od niza zahvata, ekspresivnog gesta, linije, rukopisa, bojenih nemira, i sve to čini dovoljno brzo da ne naruši spontanost slikanja, a s druge strane dovoljno skoncentrisano kako bi do izražaja došla njegova izuzetna kultivisanost likovnog jezika – kaže Karadžićeva. Dodaje i da se može reći da svi radovi transponuju iskustvo akvarela u sliku i obrnuto, što utiče na raskošnost doživljaja kod posmatrača, sličnoj poeziji.
Izložbu je otvorio akademik Dragan Vukčević, predsjednik CANU, koji ističe da je u svakom vremenu malo onih koji se mogu nazvati umjetnicima, glasnicima s razmeđa svjetova, koji su sposobni da nam svojim djelom prenesu poruke s te granice. Zato je umjetničko djelo čudo, jer je odlomak svijeta koji nam nije poznat, a upravo takvo je Karadžićevo djelo. Njegovi radovi, nastali u tišini i samoći, po Vukčeviću su projava, prozor u taj drugi svijet, i nude nešto dublje i više od vidljivog, a koje ne može nadjačati šum savremenog vremena.
– Otuda i naziv „Tragovi i odjeci”, a možda bi joj bolje pristajao naziv tragovi odjeka. Jer, ove slike su svojevrsni zapisi o onome što je pogodilo umjetnika dok ih je stvarao u zavičaju, s one strane svog kućnog praga. One su odgovor umjetnika o onome što mu se obratilo, o tome svjedoče njihovi nazivi... Zato ovakve izložbe u kulturi jednog malog društva, s periferije Evrope, jesu istinski događaj – kaže Vukčević. Akademik dodaje i da je Karadžić, usamljeni posvećenik, daleko od oka i buke svjetine, koji svojim djelom daje odgovore na pitanja što je umjetnost i kultura danas.
– Dok pjesnik bude umio da pjeva, dok mislilac bude znao da misli i dok vjernik bude mogao da vjeruje, čovjek će imati nadu. Ovakvi događaji održavaju plamen te nade – rekao je Vukčević proglašavajući Karadžićevu izložbu otvorenom.Ž.J.
)){kind=small}
