Stvaralaštvo Mirka Mitka Bulajića, umjetnika iz grupe „hercegnovskih slikara”, 38 godina poslije njegove smrti, imaju priliku da, nakon publike u Galeriji „Josip Bepo Benović”, pogledaju i likovni sladokusci u Galeriji „Solidarnosti” u Kotoru. Postavku čini 26 slika, u čijem je središtu opredjeljenje za pejzaž i mrtvu prirodu, nadrealizam i lirski likovni izraz koji se očitava u mediteranskom krajoliku barki, marina i kamenih kuća. Sve slike su iz privatnih kolekcija - Bulajićeve porodice, koja je na ovaj način izrazila poštovanje prema vrsnom slikaru, posvetivši mu i monografiju, čija je autorka istaknuta istoričarka umjetnosti Ljiljana Zeković. U ovom projektu učestvovala je cijela porodica slikara Bulajića, najviše kćerka Dragana Lučić, njen suprug Boško, kćerka i sin. Ljiljana Popović Moškov, potpredsjednica Opštine Kotor, koja je otvorila izložbu, istakla je da od 1980. godine, kada je preminuo, slikar bio zanemaren, što je „nedopustivo i ne bi smjelo da se desi nijednom umjetniku”.
– Veliki kamen sa srca mi je pao, jer sam završila nešto što smo porodično započeli 2013. godine. Ovo je očeva noć, njemu posvećena. Svi smo učestvovali, svi su mi pomogli da ovo izvedemo do kraja. Otac je umro davne 1980. godine mnogo toga se promijenilo od tada, malo smo ga svi zaboravili - i porodica, nismo namjerno, bila su teška vremena morali smo se boriti za opstanak. Evo okupili smo se svi, nažalost, meni je umrla mlađa sestra i ona je učestvovala u ovome prije tri godine, majka ima 90 godina i bolesna je, te je meni pripalo ispred porodice da sprovedem do kraja ono što smo započeli. Pokupila sam slike koje su bile kod majke, donijela slike iz svoje kuće, ponijela sam ih gospodinu Mihailu Jovićeviću na Cetinju da ih restaurira. Onda smo došli na ideju da objavimo monografiju, koju je napisala gospođa Ljiljana Zeković. To je malo duže trajalo, ona je dosta zauzeta, a ja sam doprinijela sakupljanjem dokumenata, fotografija, nekih drugih stvari koje su potrebne za pisanje monografije, kazala je Lučić za „Dan”.
Mirko Mitko Bulajić je rođen 1926. godine na Cetinju. Završio je Školu likovnih umjetnosti u Herceg Novom, gdje je osnovao porodicu. Diplomirao je na Višoj pedagoškoj školi u Nikšiću, a 1953. postaje član Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore. Svoj stvaralački i životni put je vezao za Herceg Novi, gdje se bavio pedagoškim radom, a jedno vrijeme je bio angažovan i kao scenograf u Hercegnovskom amaterskom pozorištu. Nije stigao do penzije, mlad je umro, sa 54 godine. Kćerka Dragana kaže da je mnogo volio da ide na Škver, kultno mjesto pored mora.
– Moja ideja je bila da izložbu i monografiju predstavimo u Herceg Novom, što je i urađeno, jer je on cijeli svoj život proveo u ovom gradu. Zatim sam dobila ponudu iz Kotora, a poslije iz Budve, gdje je izložba planirana za septembar, oktobar. Želja mi je da izložbu vidi i likovna publika na Cetinju, ali nećemo žuriti, možda iduće godine, kao i da sa postavkom odemo do Beograda, pa ćemo vidjeti, najavila nam je Dragana Lučić.
Izložbu je muzikom „ukrasila” violončelistkinja Ana Dulović.M.D.Popović
)){kind=small}
