Poznata makedonska književnica Rumena Bužarovska otvorila je 13. Podgorički sajam knjiga i obrazovanja i promovisala svoju knjigu „Moj muž”. Tako su posjetioci našeg sajma imali mogućnost da od autorke ovog regionalnog bestselera čuju razloge koji su je motivisali da napiše treću knjigu koja je osvojila najprije Makedoniju, a zatim i cijeli region. Sve priče u ovoj zbirci pripovijedale su različite žene, i to o odnosu s muževima, djecom, roditeljima, kolegama i prijateljima...
• Došli ste u Podgoricu prvi put u svojstvu književnice, da otvorite sajam. Da li su ovakve manifestacije po Vašem ukusu?
– Volim sajmove jer to je način da promovišete nešto što, možda, umire. Književnost nije pretjerano popularna, ali je neophodna. Kako se tehnologija razvija i društvo mijenja, književnost se mora promovisati na drugačije, prijemčivije načine za čitaoca. Sajam je jedan od tih načina.
• Vaša poslednja knjiga „Moj muž” postala je pravi regionalni hit?
– To me je iznenadilo. Najprije ova knjiga je super prošla u Makedoniji, a zatim u Hrvatskoj, pa onda se isto ponovilo i u Srbiji. Mislim da je popularna zbog toga što je ovakva knjiga ljudima potrebna, jer svi mi bivši Jugosloveni živimo u sličnim društvima. S jedne strane knjiga je intimna, a intimno jeste politično.
• Kakav je po Vama položaj književnosti i književnika u Makedoniji i uopšte na području nekadašnje Jugoslavije?
– To se vidi najbolje po tiražu knjiga. U Makedoniji prosječni tiraž jedne knjige je 500 primjeraka. I kad se rasproda to vam je nešto strašno dobro. A, zapravo, 500 primjeraka vam slikovito govori koliko ljudi kod nas čitaju i kakvo je stanje na polju savremene literature kad je čitanost u pitanju. Ne kažem da se ne čita, ali tržište je takvo kakvo je. Ako se uopšte može govoriti o tržištu. Ne mogu reći kako je u svijetu, ali mi se čini da je tamo književnost u boljoj situaciji, mada naravno, i tamo se vodi računa o potražnji, pa se objavljuje ono što se najviše kupuje. No, neizvjesno je kako će se knjiga nositi sa novim tehnologijama. Moramo se nekako prilagoditi. Ne kažem da je to loše, ali jednostavno se različito. Čini mi se da je što je u regionu bolje nego kod nas u Makedoniji, a vama ide na ruku to što svi govorite istim jezikom, pa se međusobno čitati bez prepreke koju mi imamo – prevoda, koji je užasno skup, a mi smo siromašni jer imamo pare za megalomanske spomenike, korupciju, ali nemamo za pametne stvari.
• Kako stoje stvari sa književnom scenom u Makedoniji?
– Pojavila se neka nova scena, pogotovo kad je proza u pitanju. Mislim da je odlična, jako je dobro razvijena, kritički posmatra svijet u kojem živimo. Mislim da se u postjugoslovenskim društvima takođe razvila veoma zanimljiva književna scena i neki novi pisci.
• U Vašim knjigama ne libite se političkih tema. Da li stavljate jednakost između književnosti i politike?
– Meni je veoma bitno da književnost bude politička, a ne partijska. To su dvije različite stvari, i samo politička nepismenost stavlja jednakost između ta dva pojma. Sve je politika – sve što radimo i svaki izbor koji napravimo je politički. Jako mi je bitno da toga ima u književnosti. Knjiga jeste autentična samo ako u njoj postoji neka lokalna dimenzija, politička, koja oslikava svijet u kojem je napisana. Meni je veoma važna ta politička dimenzija. Čak insistiram na tome.
• Šta je sa onim što zovemo svakodnevna politika?
– Nisam za to osim ako želimo da ironišemo ili pišemo satiru. Ne mislim da književno djelo, politički obojeno, mora da ima prizvuk pamfleta. Jednostavno, mora da oslikava svijet u kojem živimo.
• Ipak, svakodnevna politika, bar u našem dijelu planete, veoma je uzbudljiva. U Makedoniji, Crnoj Gori... ponekad je uzbudljivija od filma...
– Ne bježim od toga, ali je pisati roman o politici na dnevnom nivou veoma zahtjevno. Preko dnevne politike se odražava sve u jednoj državi. To je više štivo za kolumnu. U književnosti, ipak moraš neke teme odabrati.
• Vaša književnost i direktno i između redova jasno odaje feministički stav. Takva je i knjiga „Moj muž” koju ste promovisali na našem sajmu. Da li sebe smatrate feministkinjom?


Balans modernog i klasike

– Dobro je uvijek napraviti balans između onoga što je popularno i neprevaziđenih književnih vrijednosti poput klasika, Dostojevskog, Andrića, Njegoša. Upravo to vidim – prokomentarisala je popularna makedonska književnica štand „Dana”.
– Apsolutno – da. Smatram da svi treba da budu feministi. Takođe, aktivistkinja sam i bavim se aktivno promovisanjem ženskih prava i jednakostima među polovima. Mislim da je to veoma bitno pitanje. Iako nam se čini da u 21. vijeku nema potrebe za feminizmom svakodnevni događaji nam govore da i te kako ima, pa vidite šta se dešava u Hrvatskoj, kao da su se vratili u srednji vijek.
• Da li je feminizam kod nas isto što i u Zapadnoj Evropi? Da li se borimo za isti nivo prava tamo i ovdje?
– Bavim se samo lokalnim problemima. Samo tako možete promijeniti stvari. Ista je stvar i sa literaturom. Tek kad nešto napravite na lokalnom nivou možete računati i na globalni uticaj.
• Kako se odražava feminizam na Vaš jezik?
– U svakodnevnom životu pokušavam da koristim feminative. To je političko pitanje. Naravno, drugačije je kad pišeš i kada govoriš.
• Mi smo nedavno imali seriju koncerata „Žene u džezu”. A, kakva je pozicija žena u književnosti u Makedoniji?
– Što se tiče džeza, kod nas je stanje užasno. Mislim da nemamo ni jednu ženu u džezu. A što se tiče žena u literaturi... trenutno je dobra pozicija. Nisu još u sistemu, u udžbenicima, ali trenutno ima nas pola-pola. Čitane smo taman koliko i autori. Čak su neke književnice popularnije od muških kolega. Mislim da na svjetskom nivou još nije tako. I dalje se ljudi bave „muškim genijalnim umom”.
• Da li Rumena Bužarovska nešto novo piše?
– Radim na novoj zbirci. U novembru će biti objavljena u Makedoniji, a onda, nadam se i u regionu.S.ĆETKOVIĆ