Predstavom „Nosorog” Ežena Joneska HNK iz Splita predstavio se domaćoj pozorišnoj publici, koja se već desetak dana okuplja u CNP-u, na prvi festival regioanlnih narodnih pozorišta „Maštanija”.
I jeste ovaj splistski „Nosorog” na neki način duhovito snoviđenje. Poput nekog zabavnog, slatkog obojenog sna, „Nosorog” u režiji Gorana Golovka, od progovara o rađanu fašizma i nacizma, atmosfere u društvu koja za tili čas stovri „nas i njih”. Ta ozbilna tema koja je uznemiravala Joneska i cio svijet tridesetih godina prošlog vijeka, svjedoci smo svakog dana, prisutna je i danas. U Evropi od 1945. nikad više.
– Svi mi, u vrijeme kada se lako priklanjamo stavu većine bez ikakvog kritičkog preispitivanja, možemo vrlo lako postati nosorozi. rekao bih da oni koji imaju moć da nam nešto prikažu kao mišljenje većine, imaju moć i da stvore to mišljenje većine. Svi zajedno mi patimo od hronične nekritičnsoti prema trendu, u bilo čemu, ne samo politici - – kazao ej golovko, koji već godinama obavlja i dužnost upravnika splitskog HNK.
Paralela sa vremenom kad je Jonesko pisao o rađanju fašizma u Rumuniji i cijeloj Evropi nije bez osnova sa dobom u kojem živimo, smatra reditelj. Evropa je poprilično skrenula udesno.
÷ Onog trena kad ekstremno desne stranke počele da ulaze u parlamente skandinavskih država i Holandije, dakle zemlja u koje gledamo kao uzore demokratije i poštovanja ljudskih prava, postalo mi je jasno da će tim putem krenuti svi. Mislim da smo u ozbiljnoj opasnosti da postanemo stravično netolerantni prema tsvima koji su različiti i koji se izdvajaju izgledom i bojom kože. Nisam optimističan kad je budućnost u pitanju – smatra Golovko.
Zato insceniranje tekstova poput Joneskovog „Nosoroga” traži poseban ugao gledanja i odgovornost. Treba publici prebližiti tako ozbiljnu temu i uvjeriti ih da promisle, ili primijene mišljenje.
– Mislim da gledaoci prepoznaju, mada joj temu serviramo sa jaku puno smijeha, gegova, šarenih kostima. Ovo je gotovo mješavina komedije delarte i cirkusa. Zato mislim da ono što smo htjeli preispitati publika razumije – objasnio je on.
Golovko podsjeća da atmosfera u regionu nije naklonjena slobodi riječi i demokratiji. kako podsjeća, u Hrvatskoj (u Crnoj Gori je gotovo identično, a i u regionu) osim imena ulica gotovo da se ništa nije promijenilo.
– Onog trena kad kada smo odbili jednoumlje, tiraniju i diktaturu, trebalo smo sa slobodom da preuzmemo i odgovornost za nju. To se nije desilo. Stalno se vraćamo na ono `hoće li sloboda umeti da peva kao što su sužnji pevali o njoj`. Kazalište je jedan od poslednjih bastiona koji se može biriti za zdrav razum i da bez ustezanja postavlja neugodna pitanja. To je njegov zadatak – kazao je Goran Golovko i upozorio da ako pozorište prestane da ukazuje na probleme postaće puka zabava, a umjetnici puki zabavljači.
Nažalost, u našim sistemima, kako on ističe, pozorišta postaju tehnokratske insittucije koje broje prihode i gledaoce.
– Veoma je teško pronaći balans između umjetničkog propitivanja i očekivanja onih koji odobravaju budžete i publike, koja se pretvorila, bar dio nje, u nove malograđane – zaključio je Golovko.
Zato je pozorište potrebno i mora se na njemu istrajati, poručio je hrvatski reditelj i upravnik HNK iz Splita u čijem smo čitanju „Nosoroga” vidjeliMiju Jurišića, Arijanu Čulinu, Nenada Srdelića, Nives Ivanković, Tajanu Jovanović, Zorana Kačića čatipovića, Marjana Nejašmića Banića, Josipa Zovka, Nikšu Arčanina, Franja Đakovića, Petra Kovačića Pavlina, Peru Eranovića, Moniku Vuco, Saru Ivelić i karolinu Šuša.
Predstava kojom se završavaju ovogodišnje „Maštarije” „Zimska bajka” CNP-a.
S.Ć.