Pijanistkinje Ida Muratagić i Ana Muratagić Barbul jedinstvena su pojava na našoj muzičkoj sceni. Sestre Muratagić, koje čine pijanistički duo, provele su dvije trećine svog života za klavirom. Upravo su koncertom koji su izvele sinoć u KIC-u „Budo Tomović” sa publikom proslavile ovaj značajni jubilej i prisjetile se kada su 1998. godine koncertom baš u ovoj dvorani zvanično prvi put nastupile kao klavirski duo.
Pripreme za obilježavanje jubileja ove mlade Podgoričanke, koje paralelno sa koncertnom grade i pedagošku karijeru, upravo u ustanovi u kojoj su stasale – Umjetničkoj školi za muziku i balet „Vasa Pavić”, protekle su radno, ali sa određenom dozom treme. I sjete. Jer, prisjeća se Ana, 20 godina od kada su na jednom javnom nastupu sjele zajedno za klavir prošlo je za tren. Bilo je to na takmičenju „Muzički festival mladih Crne Gore” na kojem su osvojile prvo mjesto.
– Uzbuđenje postoji jer nije lako svirati pred svojom publikom. Srećne smo što uopšte imamo priliku da sviramo za ovu priliku. Kad se samo sjetimo da je prvi naš nastup bio na ovoj sceni onda je uzbuđenje još veće – kazala je Ida.
U svijet pijanizma uvela ih je profesorica Diana Damjanović, kod koje su učile i u osnovnoj i u srednjoj školi, podsjeća Ida. Ona ih je vaspitala muzički. Studije klavira upisale su 2006. godine, na Muzičkoj akademiji na Cetinju, i studirale u klasama profesora Svetlane Bogino, Vladimira Ogarkova i Bojana Martinovića. Specijalističke studije iz oblasti kamerne muzike upisale su 2009. godine, u klasi profesora Čedomira Nikolića, u čijoj su klasi magistrirale 2013. godine.
Iako nisu iz porodice sa muzičkom tradicijom, ​Ida i Ana su od malih nogu imale kontakt sa muzikom, jer im je djed bio samouki harmonikaš.
Repertoar koji su pripremile za proslavu jubileja počeo je Šubertovom „Fantazijom”, čuvenom kompozicijom za klavir četvororučno, da bi zaokružili, kaže Ida, dvije decenije zajedničkog koncertiranja. Ostatak slavljeničkog repertoara su djela poznatih kompozitora 20. vijeka – Satija, Forea, Mesažea i Di Fiorea, muzičke epohe koju najviše vole.
Klavirski duo nije jedinstvena pojava, ali kako ističe Ida, malo je onih koji postoje dvije decenije.
Imale smo sreću što smo zajedno rođene, kaže Ana, a Ida se nadovezuje riječima da „je njima dvjema veliki plus što su zajedno od rođenja i što nemaju probleme kada su ukus, tajming vježbanja i sastavljanje repertoara u pitanju. Kod njih to ide lagano i prirodno.
– Lako se dogovaramo, prirodno, sestre smo, bliznakinje. Interesantno je da od kako smo počele da sviramo kao klavirski duo još nismo promijenile pozicije, ja sam „gornji” klavir, a Ida je „donji” klavir. To jest ja sam s desne, a Ida s lijeve strane – objašnjava Ana, par minuta starija polovina ovog dua.
– Nismo se još zamijenile, a ne znamo zbog čega. Možda bi zvučale bolje da smo kontra, ali tako smo navikle – dodaje Ida.
Ove Podgoričanke su studirale na Fakultetu muzičkih umjetnosti na Cetinju, i provele su tri godine u studentskom domu. Tokom specijalističkih studija vratile su se u rodnu Podgoricu, jer su počele da rade u školi u kojoj su stasale.
Ana kaže da studiranje i rad nisu lak spoj, jer kao student morate puno da vježbate i radite.
– Ali, sve bih isto ponovila – tvrdi Ana, a njena setra dodaje...
– Isto je i sa mnom, ne bi promijenila ništa – kaže Ida i naglašava da im je brat velika podrška.
Iako su se susretale sa klavirskim duetima nastupajući u regionu i svijetu, nisu razmjenjivale iskustva. U regionu postoji duo sestara Bizjan iz Srbije, ali za razliku od Muratagićevih, one nisu bliznakinje. Baš ta činjenica, smatraju Ana i Ida, čini da im saradnja i koncertiranje idu mnogo prirodnije. One osjećaju muziku na isti način, a na nastupima se nepogrešivo dopunjuju.
– To vam je kao jedna duša u dvije osobe – objašnjava Ida.
Ne samo da su bliznakinje nego su i jednojajčane, pa među njima vlada snažnija veza nego kod drugih ljudi.
– Predviđam šta će Ida da odsvira, i obrnuto. A to je baš dobro za ovo čime se bavimo. Prosto, dišemo zajedno. Unaprijed znamo kad ćemo da stanemo, ubrzamo, usporimo... Bez ikakve priče znamo šta ćemo da uradimo – nadopunjuje sestrino objašnjenje Ana Muratagić Barbul.
Ne planiraju naredih 20 godina, ali kako Ida duhovito objašnjava, koncert za jubilarnih 30 i 40 sigurno će biti izveden. A, do novih jubileja sticaće iskustvo nastupima i pedagoškim radom koje je neophodno da se gradi koncertna karijera.S.Ć.