Književno veče Marine Popadić održano je preksinoć u Knjižari Matice srpske u Podgorici. O njenom književnom djelu govorili su pjesnici Veselin Rakčević i Perivoje Popović, a svoje stihovr u čast Popadićeve govorio je gost večeri pjesnik Božo Vučić Božan.
Marina Popadić je rođena u Dubrovniku, studirala je na Muzičkim akademijama u Beogradu i Sarajevu. Nastavlja studije u Terniju na Konzervatoriju za muziku „Briccialdi”, a potom završava magistarske studije u Firenci na Konzervatoriju za muziku „Luigi Cherubini“ u klasi prof. Ticijana Mealija. Pohađala je brojne majstorske kurseve iz klavira i kamerne muzike. Kao pijansita dobila je niz značajnih priznanja u Italiji. Marina Popadić je aktivna kao solista i kamerni muzičar, a njeni nastupi nailazili su na oduševljenje publike i kritike. Drži i majstorske kurseve u Italiji i Njemačkoj. Aktivna je i kao pjesnikinja, i objavila je od 2000. godine šest zbirku pjesama. Upravo je poslednja, „Rađanje vremen” bila u fokusu zanimanja Rakčevića i Popovića.
Rakčević, recenzent njene nove zbirke „Rođenje vremena” naglasio je da je riječ o izazovnoj poeziji „kroz koju prizmično i parimetrično prelamaju se odsjaji višeznačnosti životnih polja u koje nas uvodi, zavodi i izvodi ova pjesnikinja.”
Kroz petnaestogodišnje rađanje poeme, što je zbirna „Rađanje vremena” autorka nas sprovodi kroz svevrijeme lucidne spoznaje doživljaja koji žovi, naglašava Rakčević. A na tom zacrtanom putu nema zastoja. Nemiri su sofisticirani i natpjevavaju se i upredaju u jedan teško dostižan ton. Pjesnikinja maestralno izbjegava naglašenost sveprisutne molitve, koja uvodi u visoku poetsku formu, naglasio je on.
Osnovni cilj ove poezije je ljubav, „i samo ljubav”, i to ona „odana, naslućena, duhovna, fizička, sve do one nadželjene”, kazao je on.
„Ona jednako provejava kroz ovu poeziju, bez obzira nam mjesto nastanka - odzvjezdano zavičajno nebo Trebinja, neponovljiva beogradska proljeća ili metalno siva metalna zapadna obdanica, navodi Rakčević.
– Jedno je sigurno, Marina Popadić pripada onom pjesničkom soju umnika i umjetnika koji svoju riječ teško kazuju, klešu je, od nje prave obilježje, spomenik trajne vrijednosti, jer, uvjerenosti, tako i treba - riječima, ljubavi i pojavama treba podizati spomenike, a najtrajnji su oni koji se grade od riječi. Nevidljivi su i najduže traju. Marina Popadić to znalački radi, `oblačeći` ih u muzičku odoru, što svemu daje osobenu draž i težinu – kazao je on.
Rakčević je naglasio i jezik ove poetese, koji, kako je rekao, nosi najizvornije osobine srpskog jezika, „jer Hercegovina je njegovo nenatrunjeno izvorište,”
– Pjesnički glas Marine Popadić originalan je i bježi svojim kvalitetom našoj svakodnevnoj uprošćenoj stihomaniji. Marina je to nadrasla uzornom sintezom lirsko-subjektivne intonacije, stvarajući tako posve originalno djelo na kojem joj se može samo pozavidjeti – zaključio je Veselin Rakčević.
Marina Popadić je od onih umejtnica koje grade stanje i uzdižu smisao umjetnosti snagom dara i snagom uma, primjetio je Perivoje Popović.
– Pjesnikinja Marina Popadić očigledno na limesu Sebe i Nas, hoće da bude sama, ali privlači je naša patnja, hoće da sačuva Sebe... – primjetio je on.
Autorka poeme „Rađanje vremena” ima svoj most „što spaja pute od Starog Trebinja do Nove trbinjske Gračanice, mostove na Dunavu, most na riječi Volturno, i konačno u ovom trenutku neizvjesnost istorijskog vremena, most ili mostove na Saru”, kazao je, između ostalog, Popović.
Autorka zbirke „Rađanje vremena” umjesto pozdrava obratila se publici čitanjem svojih stihova iz svoje poslednje knjige/poeme.S.Ć.