Publika ovogodišnjih tivatskih „Purgatorija” toplo je primila upečatljivo izvođenje predstave „Rikard Treći” Kazališta „Gavela” iz Zagreba. U glavnoj roli čuvenog Šekspirovog komada briljirao je glumac Ozren Grabarić.
– Ne znam šta u teatru znači moderno čitanje. Ovo je moderna predastava u smislu ponovnog oživljavanja Šekspirove rečenice. Ovo je novi prevod na hrvatskom. To je neka prva značajna specifičnost ove predstave. Prevod je radio Endi Jelčić u saradnji sa ansamblom. Jako puno vremena smo posvetili tekstu. Šekspir je ozbiljna i vrlo teška partitura. I, da bi bio razumljiv, ona prva linija, mora se prvo dobro izgovoriti. I drugo, rečenice moraju biti tačne, da bi se glumac mogao izraziti. Želim da mislim da smo u tome uspjeli u velikoj mjeri. I onda, da, učinili smo ga modernim, rekao bih živim – rekao je Grabarić.
Da se Šekspirova drama radila u cjelini predstava bi trajala šest sati. Ali...
– Svi likovi u našem izvođenju se zovu Džordž, Elizabret i Ričard. To je publici teško pratiti. I nama je bilo teško. To su zamke. Ima previše likova, previše toga se događa. Ovdje je sve reducirano. Pomogli su ovi tekstovi - telopi. I velika intervencija je nedostatak petog čina u kojem postoji velika bitka. Ali, ona je kompletno izbačena i pretočena u Rikardov (Ričardov) san. To je vrlo zanimljivo. Želim da vjerujem u, možda, utopističku misao, da sve nas čeka na kraju taj san u kome se on obračunavamo sami sa sobom. Savjet tutnji i bubnja po moždanim ćelijama. To je neka premisa. I malo koketiramo sa Rikardovom dopadljivošći. Vrlo je specifična ta scena. Nakon najvećeg zločina, kada je naredio da ubije njegovo dvoje djece, Rikard silazi u publiku i rukuje se. I, svi mu daju ruku. Imali smo samo jedno uzvođenje u „Gaveli” kad mi niko nije pružio ruku, kao i jednom kad jedna gospođa iz prvog reda nije htjela da se rukujemo. Sviđa mi se ta zavodljivost Ričardova. Jer mi razmišljamo o njemu kao zločincu, grbavom, ovakvom, onakvom... Recimo, Tramp je na vlasti i mi se dosta sprdamo na njegov račun. On ima jedan komičan element, čak ga je to i dovelo na vlast. To je priča i o nama koji to gledamo i na ovaj i onaj način odobravamo. Za mene ovdje je puno slojeva koje je teško otkriti. Jedan od tih slojeva je publika – reko je on.
Popularni glumac Kazališta „Gavela” nam je ispričao da se susreo i sa fizičkim izazovima spremajući Ričadra Trećeg.
– Patio je od velikog iskrivljenja kičme. Otkrilo se to kad su mu pronašli kosti na jednom parkiralištu u Engleskoj. I teško je to na sceni dočarati. Držati kičmu pravo je vrlo zahtjevno i teško. Ali, i vrlo uzbudljivo. Zahtjevna je ova scena na Ljetnjoj pozornici u Tivtu. Ogromna je, a mi smo u „Gaveli” navikli na malu scenu. Ali, ja sam prilično zadovoljan izvedbom. Zato za nas ove male turneje puno znače. Isprobavamo predstavu u nekom drugom ambijentu, i sa drugom publikom. To je iskustvo koje će nam nešto donijeti. Bogatiji smo za novo iskustvo – zaključio je Ozren Garabarić.
Podršku Grabariću dali su članovi Gavelinog ansambla Andrej Dojkić, Sven Šestak, Martina Čvek, Dijana Vidušin, Sven Medvešek, Živko Anočić, Bojana Gregorić Vejzović i Slavica Knežević, zatim Ivan Grčić, Đorđe Kukuljica, Hrvoje Klobučar, Filip Šovagović, Nikola Baće i Anica Kovačević.
Ž.K.