Knjiga prof. dr Aleka J. Račića „NATO agresija traje”, koju je nedavno objavila Izadavačko-informativna ustanova Mitropolije crnogorsko-primorske „Svetigora” predstavljena je preksinoć u podgoričkom Sabornom hramu Hristovog vaskrsenja. Ovo je druga Račićeva knjiga koja se bavi problematikom NATO agresije na našim prostorima, prvenstveno pogubnih posljedica NATO bombardovanja 1999. godine po stanovništvo Srbije i Crne Gore, i 1995. Republike Srpske. Tema koja izaziva brojne kotroverze, a o kojoj ovaj ljekar u knjizi progovara argumentovano, brojnim dokumentima, ilustrovano potresnim fotografijama ljudi koji su oboljeli od nekog oblika kancera, a kao posljedica NATO agresije bombama sa nuklearnim-radioaktivnim punjenjem na tadašnju SRJ.
Marina Jočić, poslanik u Skupštini Crne Gore, ističe da knjiga razbija svojevrsni „zavjet ćutanja” kada je tema NATO bombardovanja 1995. i 1999. godine u pitanju, kao i posljedice tih akata na zdravlje naših ljudi.
– Ono što još više zabrinjava od same pojave bolesti jeste ćutanje zvaničnika na prostorima gdje su ove bombe padale. To ćutanje nije zbog neznanja, već predstavlja saučesništvo u zločinu NATO alijanse – rekla je Jočić. Pritom, podsjeća, i Crna Gora je danas dio NATO saveza, i očigledno je da ovdašnji čelnici ni ne pokušavaju da pokrenu neka od pitanja odgovornosti.
Knjiga je, slaže se protojerej mr Predrag Šćepanović, izuzetno značajna, i to ne samo za Crnu Goru i Srbiju, već naročito stanovnike Kosova i Metohije koji tamo žive ili su živjeli. Posebna vrijednost, dodaje on, jeste da je Račić istraživao i pisao po savjesti, a to uobličio na način razumljiv laicima.
– Jedna kineska poslovica glasi: „Zlo koje se krije mora da je mnogo veliko”. Tako i mi, ćuteći, kao da saučestvujemo u zločinu koji je NATO počinio. Neki crnogorski zvaničnici koji su i tada bili na vlasti, ubjeđivali su nas da Crna Gora nije u ratu. No, sjećamo se da je prva žrtva bila u Danilovgradu, vojnik Saša Savić koji je poginuo 24.03.1999 – podsjetio je Šćepanović, navodeći da je čudno i kako se još uvijek ne zna tačan broj žrtava tog rata.
Na kraju promocije govorio je mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije koji je 1999. za razliku od mnogih koji su bježali sa Kosova, krenuo upravo tamo. Osvrnuo se na trenutnu politiku Beograda i priče o razgraničenju s Kosovom koje su sada, najčešće kuloarski, na pregovaračkim stolovima, ističući da su one rezultat neznanja, istorijskog i političkog. Jer, dodaje mitropolit, vlast je izgubila osjećaj da je Kosovo naša nada, naše suštinsko opredjeljenje. Osvrnuo se i na činjenicu da je Crne Gora priznala Kosovo kao državu, priznajući tako i gest nasilja NATO pakta i Albanaca, izdajući tako istoriju Crne Gore. Mitropolit je govorio i o činjenici da je ovdje jedino SPC izvan zakona za one koji su na vlasti u Crnoj Gori, za razliku od druge dvije tradicionalne konfesije. Na kraju zaključuje:
– Nijesu nama opasnost Albanci, već mi sami sebi kopamo grob, kao narod, kao politika, i tamo i ovdje, ali, Kosovo ostaje izvor nade, a ne beznađa, i zato hvala i Račiću kao i drugima koji se na ovaj način bave ovim temama – završio je mitropolit Amfilohije.
Kao svjedok dešavanja 1999. prisutnima se obratio i proto-majstor dva najveća crnogorska hrama Momčilo Stanojević, koji je izbjegao iz Đakovice. Ž.J.

Saznati sastav bombi...
O sadržaju knjige i razlozima da je napiše, govorio je autor, dr Račić, upoznajući publiku s manje poznatim činjenicama. Ova NATO dejstva, smatra on, samo su dio eksperimentalnog rata, koji je u stvari priprema za mogući rat alijanse s Rusijom. Takođe, Račić je iznio predlog da aktuelni predsjednik Crne Gore, Milo Đukanović, kao predsjednik države koja je članica NATO zatraži od saveznika da mu dostave sastav bombi kojima su zasipali ovaj prostor, a kako bi se na osnovu toga mogla lakše uspostaviti dijagnostika kao i efikasniji metodi liječenja kancera izazvanih bombardovanjem. Dodao je i da je on uputio takav zahtjev, ali da mu nisu odgovarali iz NATO-a. Račić ističe i da je zanimljivo da ni političari ni Srbije, ni Crne Gore, kao ni Kosova gdje je naročito izražen porast malignih bolesti, ne pokreću ova pitanja.