Publicista dr Goran Komar je na predavanju „Stećak i njegovo pismo“, u okviru manifestacije „Trg od ćirilice”, opisao kamene zapise stare Hercegovine i istočne Bosne i na poseban način „uljepšao“ iščitavanje i identifikaciju i prepoznavanje tog pretežno ćiriličnog slova na stećku. Dr Komar je progovorio umjesto mnogih pokoljenja. Bio je to govor iskusnog istraživača plemenite, tajnovite, bajkovite i ljekovite namjere da predstavi vrijeme koje neumitno i neprekidno otiče i pokaže šta su naši preci nekada radili i kako su pisali i ostavljali tragove o sebi i vremenu u kom su živjeli.
-Stećak prati naročito odnjegovana kultura krsta. U njoj se najpotpunije pokazuje srpski pravoslavni narod centralnog Balkana kao obdržatelj raško-vizantijskog crkvenog obrasca. Brojne lokacije obilježene su krstom i crkvom i smještene su od kanjona Morače do Ugra u Bosni. Vjerujem u plan i sistem dinarskog kripto hrišćanskog sazdanja. Grad kanjona, crkava kanjona, groblje kanjona... Ako sva tri segmenta nijesmo vidjeli, to samo znači da nijesmo tražili. Svaka kulturološka crkvena konsolidacija samo je ponavljala mrežu drevnih crkvenih središta, rekao je Komar i naglasio da vjeruje da je bosansko Podrinje i stara Hercegovina darivalo i utisnulo najjači pečat tipu brzopisnog pisma, uglavnom ćiriličnog, čitavom centralnom Bosnom i Hercegovinom. On je putem filmskog zapisa pokazao i opisao 48 stećaka pronađenih u temeljima džamije, sela Pridvorica kod Gacka.
U nastavku večeri predstavljen je novi naslov publiciste Nebojše Raša „Rusija i Boka 1697-1918“.
-Želja mi je bila da povodom 100. godišnjice mučeničke smrti carske porodice Romanov objavim knjigu o odnosima Rusije i Boke. Mi zaboravljamo šta je učinio poslednji ruski car za srpski narod, ali i drugi Romanovi prije njega. Želio sam da to pokažem kroz ovu knjigu. O mnogim događajima pisano je i ranije ali ovo je prvi put da se na jednom mjestu nađu opisani odnosi Rusije i Boke odnosno Bokelja u periodu od dvjesta godina. Svakako, knjiga je obogaćena arhivskim dokumentima i fotografijama, kazao je Rašo i naglasio da je u knjizi pisao o ljubavi koju osjeća prema ruskom narodu i Rusiji.
Treći naslov koji je predstavljen „Srpska zakladna pomorska škola, zadužbinska škola u Srbini”, naslov koji je pripremila književnica Olivera Doklestić. Đaci ove škole podsjećaju na istoriju škole koja svoj jubilej, 160 godina od osnivanja, dočekuje u ruševinama na sramotu države Crne Gore čije Ministarstvo prosvjete gazduje imovinom, ali i na sramotu grada Herceg Novog koji olako prepušta svoje zadužbine zubu vremena i nemara.
-Mi, nekadašnji đaci škole, članovi njene fondacije, ovom knjigom želimo da skrenemo pažnju na značaj zadužbine, kako u istoriji obrazovanja hercegnovskog kraja, tako i na samu činjenicu ostavljanja zaloga budućim generacijama. Knjiga o školi je svjedočanstvo o svima nama u ovom vremenu, đacima škole i onima koji to nikad nijesu bili, ali uzrokuju sve moguće prepreke da se ne ostvari želja zadužbinara i nastavljača njihovih ideja. Ovo je knjiga o brižnima i nemarnim, knjiga o vremenu i tragovima, knjiga o darodavcima i čestitosti, ali i knjiga o beskrajnim pravničkim igrarijama i tvorenju nemogućih situacija. Ovo je knjiga o slabosti društva da se izbori sa zadatkom koji su ostavili darodavci, knjiga o sili i nemoći, o pravdi bez prava i pravila koja su uništila spomenik materijalne kulture... Zadatak knjige je misija dobročinstva, da se sve u čini da se ponovo počne oglašavati zvono Srpske zakladne pomorske škole koja nikada nije bila jednonacionalna ili jednoreligijska, već mjesto učenja i obrazovanja sve djece, bez obzira na vjeru i naciju, rekla je Olvera Doklestić.
U umjetničkom programu nastupila je Ljiljana Popović i grupa „Živa voda“.
Z. Š.