Novim radovima nastalim od 2015. do danas naša slikarka Ivana Tiodorović dočekala je publiku u galeriji „Koncept art spejs” u Podgorici. Postavkom od desetak radova urađenih u kombinovanoj tehnici ova umjentica nam predstavlja dva svoja ciklusa, „Pejzaž između irealnog do realnog” i „Mrtva priroda”. U prvom ciklusu je ono što Tiodorovićeva godinama istražuje, morske i planinske motive, tektonske pokrete kamenih masa koji bukvalno izranjaju iz vode, a u drugom smjestila je sve ono što je okružuje. Ovoj postavci nedostaju samo platna sa njenom trećom omiljenom temom - figuracijom.
– Postoje dva načina izlaganja. U klasičnoj galeriji sa čisto bijelim zidovima, autor može da stane i malo „porazgovara” sa svojim slikama i da sagleda pozitivne i negativne momente. U prostorima kakav je „Koncept” toga nema. Jer izložba je na ulici. To donosi drugačiju priču. Čovjek se zaustavi odmori se i može da uživa u umjetničkom djelu. To je posebna čar ovakvih prostora – objašnjava umjetnica koja je nakon studija slikarstva na Akademiji „BK”, specijalističke studije završila na cetinjskom Fakulteu likovnih umjetnosti.
Stalne umjetničke preokupacije Ivane Tiodorović, pejzaž, mrtva priroda i figuracija, iz godine u godinu mijenjaju boje. Naime, Ivana je od nekad gotovo bijelih površina, preko tamnih, danas u fazi jarkih i jasnih boja, koje kao da isijavaju sa njenih slika.
– Boje koje sad vidite su pomak. Mogu vam reći da kad listam svoje stare kataloge vidim ogromnu razliku. Nekad sam radila skroz bijele reljefne slike, poslije toga tamna platna sa jačim koloritom, a sada bojama otvaram platno, bukvalno imam i prostore u boji platna. Reljefno slikarstvo je izazovno, a ja sam u jednom trenutku osjetila da ne mogu da se obuzdam. Boja se nagomilava, nagomilava... Jedan dan sam ušla u atelje i bacila na platno gazu, tako je počela slika da se otvara. Sve je to proces stvaranja – objašnjava ona.
Boje su izraz ličnosti i emocija svakog slikara, ali i vremena koje posvećuje stvaranju. Naime, ona je od onih slikara koji ima potrebu svaki dan da slika.
– Ne mogu da zamislm dan da ne uđem u atelje, obujem klompe, navučem radno odijelo, pustim laganu muziku i ne slikam. Što više radim otvaraju se novi prostori i rađaju nove ideje. Znači, nisam od onih slikara koji čekaju inspiraciju i motivaciju. Ja stalno radim i iz toga proizlaze nove ideje – kaže ona za „Dan”.
Ivana Tiodorović, kako kaže kritika, u naše savremeno slikarstvo svojim radom vraća enformel. Kako objašnjava, njeno slikarstvo se nalazi između enformela i ekspresionizma - slikarstva velikih platana, velikih četki, i ogromnog kontrasta boja. Dok je enformel pravac reljefnog slikarstva, bez forme, koji omogućava umjetniku da se igra - da ga pali, kida, na njega lijepi materijale... Istovremeno, enformel je pravac kojim su umjetnici `60. godina prošlog vijeka u Jugoslaviji izražavali svoj bunt, poput Fila Filipovića, Miće Popovića.
– Enformel je donekle zamro, ali ja ne dam da totalno nestane – otkriva Ivana Tiodorović, koja kaže da je stvaranje najbliže enformelu, to jest eksperimentisanje sa platnom i reljefom njena stalna potreba od malih nogu.
Postavka u „Konceptu” na neki način je, kako nam je otkrila umjetnica, uvod u njenu veliku samostalnu izložbu u Podgorici. Kako je istakla ona, još je u fazi biranja galerije, a radovi čekaju u njenom ateljeu.
S.Ć.
)){kind=small}
