U čast sjećanja na lik i djelo Frana Alfirevića, poznatog hrvatskog pjesnika iz Boke kotorske, u Nacionalnoj biblioteci „Đurđe Crnojević” na Cetinju priređeno je književno veče posvećeno obilježavanju 115. godišnjice od njegovog rođenja.
Pozdravljajući publiku ambasador Republike Hrvatske u Crnoj Gori Veselko Grubišić kazao je da ovo veče predstavlja još jedan znak prijateljstva između Hrvatske i Crne Gore i da je stoga srećan što može učestvovati u ovakvim događajima.
– Ja vam neću govoriti o stvaralaštvu Alfirevića jer će vam o tome više kazati Ana Vuksanović sekretarka Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore, već ću samo reći da me za prezime Alfirović vežu lijepe uspomene jer sam i ja ljetnji stanovnik pjesnikovog rodnog grada Zadra. U Kotoru, koji mi je jako drag kao i cijela Crna Gora, bio sam još juče, a u Zagrebu gdje mi je dom, on je umro, pa nekako kada se kaže Frano Alfirović ja vidim sebe – rekao je Grubišić koji je publici govorio i stihove Alfirevićeve pjesme „Putevi u jesen”.
Sekretarka Hrvatskog nacionalnog vijeća Ana Vuksanović, kazala je da je veliki književnik, pjesnik, prozni pisac, esejista, prevodilac i putopisac Frano Alfirević rođen u Zadru ali je, kako je istakla, snažno utemeljen u Boki kotorskoj koja je dala pečat njegovom pjesništvu i stvaralaštvu i bila i ostala njegov mentalni habitus.
– Uvijek su ga preokupirali Kotor, njegova prošlost, istorija i arhitektura pa je i sam govorio da krajevi kao bića imaju dušu kojom su nam bliži ili dalji, a Boku je svakako osjećao jako bliskom, toliko zastrašujuće bliskom i toliko je strahopoštovanja imao za njenu ljepotu i pejzaže da je čak nazivao nečovječnom, nečovječanskom… Odabrane teme i pomno odabrani motivi koji su dio bokeljske svakodnevice se prilikom čitanja Alfirevićeve poezije kao crno-bijeli slajdovi izmjenjuju pred našim očima, izazivajući u nama specifičnu emociju, melanholiju nostalgiju, meditativno stanje, refleksivnost introspekciju – kazala je Vuksanović.
Kako je dodala, ono što je epohalno je to da je Alfirević do te mjere razvio elemente intertekstualnosti da je nesvjesno postao postmodernista i prije postmoderne, a smatran je svakako i Matoševim đakom kada u putopisnoj prozi govori o krajoliku i duši.
U okviru književne večeri prikazan je i dokumentarni film „Bokeški melanholik” autora Bogića Rakočevića koji je rađen u koprodukciji TVCG i Centra za očuvanje i razvoj kultura manjina u Crnoj Gori.
Z.P.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
