Slike, crteži, kolaži koji su svojim koloritom i prepoznatljivim motivom cvijeta udahnuli drugačiji, svježiji umjetnički dah Dvorcu Petrovića na Kruševcu, radovi su Sonje Đuranović i čine njenu aktuelnu samostalnu postavku naslovljenu „Kaktusi su sada lale”.
Postavku u ovom galerijskom prostoru Centra savremene umjetnosti Crne Gore čine 123 rada, koji su nastali prethodne tri godine, kaže umjetnica. Predstavila se u različitim medijima, a sve radove, ističe ona, treba posmatrati kao njene intimne zabilješke.
– Što se naziva izložbe tiče on je spontan, nepretenciozan, neopterećujući, kao što su i sami radovi, tako da je suvišno da tumačim i dajem odgovore kako samog naziva izložbe tako i radova. Ne bih ni iznosila impresionističko tumačenje radova, rado bih to prepustila subjektivnom čitanju. Svaka dobra slika može da se čita na više načina – kaže Đuranovićeva.
Umjetnica ističe da je u realizaciju ove izložbu, odnosno proces, ušla jasno i promišljeno. Pritom, dodaje Đuranovićeva, na različitim ciklusima radila je paralelno.
– U radu postoji kontinuitet koji prenosim sa jednog na drugo platno. Objedinila sam ideju koju nosi ova izložba i svakako mi je ovo istraživanje donijelo promjene na svim nivoima – ističe Đuranovićeva.
Kada je u pitanju način rada umjetnica dodaje da je mali format bio polazište za rad na velikim slikama, a da je poseban izazov bio i rad u različitim medijima, „crteži se u postavci javljaju, odnosno jesu lajtmotiv”, kaže ona.
Dodaje da joj je posebno zadovoljstvo što izlaže u Dvorcu Petrovića, koji smatra reprezentativnim galerijskim prostorom.
– Tokom rada razmišljala sam i o prostoru u kojem ću da izlažem. Smatram to veoma važnim, kako bi se postavka i radovi na najbolji mogući način prikazali u prostoru. Zadovoljna sam jer sam to i postigla, svaka prostorija nosi posebnu priču i atmosferu – kaže Sonja Đuranović.
Izložbu koja se može pogledati do kraja novembra otvorila je mlada istoričarka umjetnosti Anja Marković, koja je na početku istakla da u umjetnosti, kao i u životu, važi pravilo da ti se vrati koliko pružiš. „Kada se iz svakog atoma bića jednog slikara izvuče energija, platna dobijaju svoje živote”, dodala je Markovićeva.
– Ne treba mnogo da se zaključi da je Sonja slikarka muške snage koja se vidi u čvrstim potezima i jasnim linijama, punim bojama; ženska senzualnost se osjeća kroz odabir motiva i kolorita iz dječje mašte jer uprkos godinama rada, iskustva i talenta nije dozvolila da išta racionalno i „odraslo” ukalja njenu slikarsku imaginaciju. Sve na njenim platnima je veselo, živahno, raskošno, potpuno opčinjavajuće. Pogledajte taj cvijet. Zagledajte se u njega i shvatićete da osjećate njegov miris. Okrenite se tamo, osjetićete dašak vjetra koji kao da dolazi sa cvjetnog polja. Gledala sam platna i osjećala ukus sladoleda od jagoda na vrhu jezika. I ja sam čula tu muziku. Ne, to ne sviraju i ne mirišu slike, to Sonja isijava iz njih. Sonjini kaktusi sada su lale, velike i raskošne – rekla je Markovićeva.
Ističući kako dvodimenzionalnost na platnima upućuje na naivnost, na imaginaciju, na priču o ljepoti ovozemaljskog i veličanstvenosti života oličenog u jednom cvijetu u svijetu prepunom prevara, Markovićeva se posebno osvrnula na kolaže Đuranovićeve.
– Serijom kolaža umjetnica je jednom vrstom destrukcije stvorila novi svijet. Režući svoje akvarele u prepoznatljive oblike sopstvenih kaktusa ona potčitava i reprodukuje samu sebe. Kolaži, iako formom liče, toliko su zasebni i jedinstveni, jer kombinacijom šara, detalja i koloritom stvaraju nove imaginarne prostore i asociraju na različito - rekla je Markovićeva, zaključujući da „dati cijeloga sebe, a ostati zauvijek svoj - to je Sonjina umjetnost”. A, možda bi i ova izložba mogla da se „čita” u duhu pjesme Bijelog dugmeta - „i čime od svijeta da se braniš, kao ruža, sa dva smiješna trna, ili snom...”Ž.J.
)){kind=small}
