Povodom 205 godina od rođenja Petra II Petrovića Njegoša prof. dr Snežana Adamović održala je predavanje na temu „Sveti Vladika Nikolaj o Lovćenskom Tajnovidcu vladici Njegošu” u Sabornom hramu Hristovog vaskrsenja u Podgorici.
Pred prepunom Njegoševom dvoranom u podgoričkom Sabornom hramu prof. dr Adamović je govorila o duhovnoj vezi umnih vladika čiji su duh i intelekt, znanje i značaj na kasnija pokoljenja prevazišli okvire svjetovnog i sakralnog učenja. Njegoš je, kako je to rekla dr Adamović, intelektualni i duhovni stub koji i poslije dva vijeka predstavlja najznačajniju kariku u postojanju srpskog naroda, njegove kulture i duhovne vertikale. Nakon što nam je približila životopis Sv. vladike Nikolaja dr Adamović je naglasila da se ovaj Valjevac, kao i ona, zainteresovao za Njegoša, njegovo djelo nakon dolaska iz Rusije u kojoj je kao mlad sveštenik otišao da pohađa Duhovnu akademiju. Ostalo je zabilježeno da je tada mladi Nikolaj govorio da mu je „Njegoš najbliži duši, ali i najteži”.
– Vladika Nikolaj je najbolji tumač „Luče mikrokozme”. Samo mu se, koliko sam imala priliku da čujem, približio mitropolit Amfilohije u našem vremenu. Za Sv. vladiku Nikolaja Njegoš je bio dijamant – kazala je dr Adamović.
I baš kao i njegovi savremenici, Isidora Sekulić i Ivo Andrić, i Nikolaj Velimirović je smatrao da je Njegoš u temeljima naše kulture i bitisanja, ukazala je dr Adamović. Svi su se oni zapitali kako je moguće da Njegošev stih i rima, njegova misao i filozofija budu bliske i razumljive svakoj generaciji našeg naroda do današnjih dana. Kako je istakla, vladika Nikolaj je smatrao da je veza veoma duboka, sudbinska...
– Njegošev stih odgovara našem DNK sistemu. Kao kalup i nakovanj. Njegovi stihovi nam genetički odgovaraju – navela je ona.
Ističući koliko joj poziv iz podgoričkog Sabornog hrama da održi predavanje o duhovnim vezama dvojice vladika pričinjava zadovoljstvo i čast, prof. dr Snežana Adamović je podsjetila koliko je imala problema i koliko je prepreka morala da pređe da bi tokom devedesetih izučavala djelo vladike Nikolaja, pa i onaj dio koji se odnosio na njegovo tumačenje Njegoša. Povlačeći paralelu između vladike Rada i vladike Nikolaja ona je zaključila da su obojica bili i hvaljeni i kuđeni, te da su uvijek traženi nedostaci, kako njima tako i djelima.
Ona je istakla da su se do vladike Nikolaja svi tumači Njegoša „ogledali u njegovom djelu tražeći sebe”.
– Vladika Nikolaj je želio da otkrije razlog Njegoševe religije. Smatrao je da se njegova misao teško saznaje, i da je njegovo djelo nemoguće odgonetnuti bez odgonetanja njegove filozofije. Želio je da otkrije Njegoševo odstupanje od dogme – kazala je ona.
Zaključujući svoje predavanje pred publikom u Njegoševoj dvorani u Hramu Hristovog vaskrsenja u Podgorici ona je naglasila da iako mnogi već dva vijeka proučavju i analiziraju djelo i život Petra II Petrovića, samo se suštini približio vladika Nikolaj.​
S.Ć.

Mnogo vjerujućih, malo religioznih

Mnogo ima vjerujućih, ali malo je religioznih, naglasila je dr Adamović. Jedni od rijetkih u čitavom svijetu su upravo Njegoš i vladika Nikolaj, istakla je ona.
– Bog je prisutan u svakom Njegoševom koraku, govorio je vladika Nikolaj. On je isticao da je Njegoš bio duhovni beskućnik i da doma nije imao dok nije napisao „Luču...”. Njegoševa vjera bila je toliko velika, govorio je on i isticao da se vladika Rade - Lovćenski Tajnovidac, nije molio Bogu, nego mu se divio. Njegoš je bio svjestan da je bio iznad ljudi, ali i ništavan pred Bogom. A toga je bio svjestan i Nikolaj – kazala je prof. dr Snežana Adamović.


Njegoš u kritičkoj misli

Prof. dr Snežana Adamović doktorirala je 2016. na Filološkom fakultetu u Beogradu sa temom „Petar II Petrović Njegoš u kritičkoj misli 20. vijeka iz ugla vladike Nikolaja Velimirovića, Isidore Sekulić, Ive Andrića i Milovana Đilasa”.
Do sada je objavila knjige „Sozercanja beseda pod Gorom” (tri izdanja), romane „Vojvoda Zograf” i „Kolut sveta» (po dva izdanja) i „Poetika Milisava Savića”.