Posthumno objavljena knjiga profesora Momčila Mićovića „Njegoš u zboru svjetskih velikana“ predstavljena je publici u Nikšiću u okviru manifestacije „Dani Njegoševi“. U knjizi Mićović, koristeći bogato iskustvo profesora jezika i književnosti, analizira i upoređuje djela Lovćenskog Tajnovidca sa djelima pet najvećih pjesnika svjetske književnosti- Homera, Dantea, Šekspira, Getea i Puškina. Autor se, rekao je Veselin Matović, upustio u rizičnu naučno-istraživačku avanturu „ da samjeri Njegoša sa svjetskim velikanima, da pokaže u mjeri u kojoj to književno -istorijska nauka dozvoljava u čemu Njegoš zaostaje, ali i u čemu prednjači u odnosu na njih“. Strpljivo upoređivao na dobro odabranim primjerima sve bitne komponente analiziranih djela, teme motive, načine obrade motiva, ideje kompoziciju, karakterizaciju književnih junaka, smisao i dubinu stihova, jezgrovitost poetskog iskaza, sve komponente koje čine njihove strukture, a onda ih matematički, filigranski precizno i nadasve argumentovano sabirao i izvodio zaključke.
-Mićović nije bio ni profesor Univertizteta ni akademik, ali se ova njegova knjiga neće zastidjeti ni pred jednom knjigom koja je dos ad napisana o Njegošu. Ovo je prava školska knjiga, udžbenik dragocjen za đake, studente, profesore, jednom riječju pouzdan vodič za sve one koji žele da dube razumiju i Njegoša i Homera, i Dantea i Puškina i poeziju uopšte. Ona je i primjer kako se o poeziji može umno i suptilno govoriti, jasnim i svakom pristupačnim jezikom, bez one opterećujuće sintakse i terminologije kojom se danas manje-više služi savremana nauka o književnosti, često razumljiva samo najužim stručni krugovima, kazao je Matović.
Knjiga „Njegoš u zboru svjetskih velikana“, smatra književnik Radomir Uljarević, kompleksno je naučno djelo s obzirom da praktikuje metode jedne akademske discipline- komparativistike. Uporedna književnost, rekao je on, nastaje iz potrebe da se pojave u literaturi prate i prenose preko jezičkih granica, time i preko nacionalnih književnosti. Mićovićeva knjiga nas upućuje na veliku literaturu - šta bi trebalo, odnosno šta bismo morali čitati, i još, kako čitati - da bismo čitali Njegoša, i da bismo razumijevali i tumačili Njegoša.
- Ona otvara nove prostore samjeravanja i sagledavanja Njegoševoga djela, i njegovog neuporedivog dara. Kažem neuporedivog dara, no ipak, uporedivog sa najvećim dometima svjetske književnosti. Momčilo Mićović se tako pouzdano kreće kroz različita vremena u milenijumskom ili dvo i više milenijumskom rasponu ukazujući na to koliko je tajnovito djelo velikog Tajnovidca, u tu tajnovitost nas dodatno upućuje, upozorava nas da ne prilazimo olako Njegošu, već da moramo da se pripremimo za taj susret. To jest da se pripremamo, jer nikad nismo dovoljno spremni. Momčilo Mićović je sasvim sigurno, u najvećoj mogućoj mjeri bio spreman za taj susret, susret koji je označio njegov život, i usmjerio njegov duh u pravcu koji je nepogrešiv, istakao je Uljarević.
Analizirajući pojedine detalja iz svakog od pet poglavlja književnik Budimir Dubak je kazao da se knjiga po svojoj vrijednosti i dubokoj odanosti Njegošu može pribrojati zboru dragocjenih knjiga o najvećem srpskom pjesniku.
-Baš kako i sam Mićović u epilogu kaže „Sa Njegošem je poezija svijeta dobila poetu koji je kosmičku i zemaljsku sudbinu čovjeka, koju je već opjevao Dante, svojim umnim proniknućem obasjao do najvećih dubina“, naveo je između ostalogDubak.B.B.
)){kind=small}
