-„Nikšićki književni susreti” počeli su gostovanjem Dejana Atanackovića, multimedijalnog umjetnika koji je za svoj roman prvjenac „Luzitanija” dobio NIN-ovu nagradu za 2017. godinu. Roman, koji je zamišljen kao utopijski, u osnovi govori o psihijatrijskoj bolnici u Beogradu tokom Prvog svjetskog rata, koja je u to vrijeme bila van nadležnosti okupatora. Autor taj prostor i dešavanja u njemu predstavlja nizom priča o putovanjima, lutanjima „preobraženjima i nestajanjima,... hodnicima i dvorištima najmanje države na svijetu, zasnovane na nadubljem i najneravnopravnijem sukobu progresa i ludila”. Novinar i publicista Vanja Kovačević ocijenio je da je Atanackovićev roman poziv na suprostavljanje gluposti.
– Najjednostavnije – svojim romanom Dejan Atanacković nam poručuje da prava suprotnost razumu nije ludilo, nego glupost, a da je ludilo jedini mogući i smisleni odgovor na sumanutost svijeta, naveo je između ostalog Kovačević.
Ludilo se vjekovima tamniči i kažnjava, a glupost slavi, veliča i ovlašćuje. „Luzitanija”, kako i pisac kaže, priča je o dubokim tajnama, potonulim brodovima, čudnim ljudima i još čudnijim sudbinama. Na Kovačevićevo pitanje da li je pomalo iluzorno ili idealistički u ovom vremenu napisati knjigu koja makar pokušava da se suprostavi gluposti, Atanacković je istakao da je uloga umjetnosti da se uvijek nečemu suprotstavlja.
– Besmisleno je ne suprotstaviti se gluposti upravo kada se neko bavi umjetnošću. A kada se neko bavi umjetnošću onda se opet ne može time baviti, a da ne ulazi u nekakav sukob sa strukturama koje čini bilo kakva vlast. Znači, vlast sama po sebi je gotovo uvijek dubok uzrok i posljedica onoga što zovemo glupost. Sinonim vlast – glupost uvijek može analizirati i tražiti, jer svakako se vlast zasniva na ispraznoj i lažnoj retorici, smatra autor.
„Luzitanija” je njegov prvi roman, nastao na preplitanju fantastične književnosti i dokumentarne kulture jer, kako je rekao, vjerovatno i nije umio drugačije već se rukovodio iskustvima stečenim iz književnosti i umjetnosti koja ga je zanimala. Iako se radnja odvija u Prvom svjetskom ratu, reflektuje se i na današnje vrijeme.
Atanacković pojašnjava da ga je interesovala i istorija, ali ono što ona predstavlja kao povod za zablude. Sanatorijum, odnosno psihijatrijska bolnica i ludilo kao „utočište” opet govore o odnosu vlasti i gluposti stavljenih u liniju pitanja šta je građanin u svemu tome, koliko u jednom totalitarnom sistemu traži svoja prava i koliko, između ostalog, postaje blizu te kategorije ludaka koji se u očima vlasti smatra neprihvatljivim.
– Dolazim iz zemlje u kojoj se građani uglavnom smatraju ludacima koje treba na pravi način zabaviti, zbuniti, dati im nešto čime će se zabavljati i samim tim izgubiti potpuni smisao za realnost. Tako da je negdje ludilo ishodište u trenutku kada narasta građanski otpor... Glupost je jako skupa, podrazumijeva velike investicije, u glupost se jako puno ulaže, a samim tim građanin mora sa time da se suoči i tome da se suprotstavi – kazao je, između ostalog, Atanacković.
Odlomke iz njegove nove nedavno objavljene knjige „Čovjek bez jezika i druge priče” čitao je mr Mihailo Perošević uz klavirsku pratnju Sare Stamatović, učenice Srednje muzičke škole „Dara Čokorilo”.
B.B.

Decembarski praznik knjige

„Nikšićke književne susrete” organizovala je Narodna biblioteka „Njegoš” uz podršku Ministarstva kulture i Opštine Nikšić. Podsjećajući da je manifestacija ustanovljena 1969, ovogodišnje susrete je otvorila potpredsjednica Opštine Sonja Nikčević.
Uvijek su se okupljali književnici sa prostora bivše Jugoslavije. Poslije izvjesne pauze ponovo su uspostavljeni s ciljem da budu mjesto gdje će se okupljati stvaraoci, dobitnici prestižnih književnih nagrada iz Crne Gore i regiona.
– „Nikšićki književni susreti” bilježe 21. izdanje, i već su ustanovljeni kao decembarski praznik knjige u našem gradu, rekla je ona.
Biblioteka „Njegoš” ovogodišnje susrete koncipirala je u dva segmenta – za djecu i za odrasle. Bogatim trodnevnim programom, kazala je direktorica te ustanove Renata Bulajić, povezani su segmenti književnosti, muzike, glume, podsticajnih druženja i razgovora sa književnicima, interpretacijom literarnih ostvarenja.
– Ovom književnom manifestacijom želimo evocirati kosmopolitski duh Nikšića jer je oduvijek bio riznica kulture i mjesto susreta različitih dijaloga brojnih književnika, publicista, novinara, naučnika koji njeguju i čuvaju kult knjige i pisane riječi, bave se tekstom, čitanjem i čitaocem – istakla je Bulajić.