Monografija o radu i djelu istaknutog slikara iz Budve Jovana – Jova Ivanovića (1932 - 2017), nakon njegovog rodnog grada predstavljena je juče i u podgoričkim Muzejima i galerijama gdje je za života održao posljednju izložbu. Izdavači monografije su JU Muzeji i galerije Budve i Narodna biblioteka Budve, a projekat su podržali Ministarstvo kulture Crne Gore i Opština Budva. Monografiju su uredile istoričarke umjetnosti Dragana Ivanović, njegova supruga, i mr Lucija Đurašković, direktorka budvanskog Muzeja, a recenzenti su bile istoričarke umjetnosti Ljiljana Zeković i Petrica Duletić, koje su juče u podgoričkom Muzeju i govorile o ovoj publikaciji i Jovanu Ivanoviću. Predstavljanje je moderirala istoričarka umjetnosti Selma Đečević.
Obraćajući se prisutnima, približavajući sadržaj monografije, Lucija Đurašković je posebno naglasila Ivanovićev nemjerljiv doprinos kulturi Budve kao osnivača Moderne galerije koja od nedavno nosi njegovo ime. Takođe, Đuraškovićeva naglašava i Ivanovićev doprinos formiranju jedne od najznačajnijih zbirki „Savremeni ekspresionisti” koja se nalazi upravo u okviru budvanske Moderne galerije.
– Uporedo sa zalaganjem i radom na usponu Moderne galerije, Ivanović ostvaruje svoje impozantno slikarsko djelo. Vječiti zaljubljenik u Budvu, grad u kome je rođen i more kojim je okružen, navodi da svaki pristup tumačenju njegovog slikarstva pred nama, uvijek nanovo, otkriva, kroz harmonični vatromet boja, raskošno plavetnilo osobene vizije Mediterana – rekla je između ostalog Đuraškovićeva.
Zekovićeva je, pak, ističući da monografija sagledava rad i djelo Ivanovića iz različitih aspekata umjetničko-teorijske prakse, ali i kroz reprodukcije njegovih umjetničkih djela, posebno naglasila njegovu opsesiju Mediteranom.
– U slikarskom opusu, jednog od najdosljednijih „likovnih pjesnika” Mediterana Jova Ivanovića navedena idejna rješenja objedinjena su u jedinstveno slikarsko djelo u kojem umjetnik izuzetnim imaginativnim i vizionarskim nadahnućem transponuje svoje doživljaje, čulne i osjetilne senzacije, sa podtekstom genius loci. Polazeći od haosa kao arhetipskog prapočetka ka sferama u kojima se rađa novi život, on oživljava iskonsku sliku rodnog podneblja, preko koje ravnotežom između asocijacije i apstrakcije, sna i jave, mogućeg i nemogućeg, svijeta košmarnih fantazija i lirskog, formira svoj Univerzum – rekla je između ostalog Zekovićeva.
O njegovoj iskonskoj odanosti temama Mediterana, i naravno Budve, govorila je i Duletićeva, dotičući se i njegovog ekspresionizma. Njegov posljednji ciklus, koji je nastajao od 2000. do 2017. smatra sintezom, „gdje se iščitava proces zgušnjavanja forme, intenziviranja kolorita, u jednom snažnom utisku, proces cjelokupnog pročišćenja, sažimanja poteza i redukovanja naracije”, kaže Duletićeva i dodaje:
– Ivanovićev opus je ne samo veoma bogat brojem djela, nego i vrlo raslojen, raznovrstan. Njegova originalnost se ne može osporiti. Izrasla kao neka organska tvorevina, sa razvojem čije su faze poznate, koje je javnost mogla da prati na njegovim izložbama. On se sada javlja kao samostalni umjetnički organizam koji ima svoje visoko mjesto u okviru naše savremene umjetnosti – rekla je Duletić.
Na kraju, pristunima se obratila Dragana Ivanović, njegova supruga, naglasivši da neće govoriti kao istoričarka umjetnosti i urednica monografije, već neko ko je tokom četiri decenije zajedničkog života zahvaljujući Ivanoviću naučio što je umjetnost, ljubav i život.
– Jovo je isticao da slikarstvo za njega nije posao, a atelje nikako mjesto koje ima radno vrijeme, jer je pripadao onim umjetnicima koji stvaraju iz duše, bez razmišljanja koliko je naslikao i da li će se nešto prodati – rekla je Dragana Ivanović, dodajući da je stvarao u svom svijetu, gdje je „sve bilo podređeno i prilagođeno strastvenoj iskrenosti i neobuzdanom temperamentu jednog pravog slikara s Mediterana”.
Ž.J.