Pejzaži, mrtve prirode, cvijeće, koji kod posmatrača izazivaju samo lijepe osjećaje radovi su slikara Miodraga Mike Uzelca, a pogledati ih možete do 21. decembra u holu KIC „Budo Tomović”. No, iako je riječ o amateru slikaru, na njegovim slikama nema ni najmanjeg traga neke površnosti, nedorečenosti. Naprotiv, sa svake isijava njegova strast i predanost, istinska ljubav prema slikarstvu, kao i onima za koje slika. Zato je i otvaranje Uzelčeve devete samostalne izložbe okupilo njegove brojne prijatelje i porodicu. A, poseban kuriozitet postavke su i dvije slike njegovih unuka koje je ovom prilikom takođe Uzelac izložio.
Otvarajući izložbu ljekarka, pjesnikinja, spisateljka, i sama slikarka, Vesna Oborina, podsjetila je publiku da se Uzelac svojoj dječačakoj ljubavi prema crtanju vratio kao zreo čovjek, kada je otišao u penziju. I tada je, kako dodaje Oborina, „bogatstvo koje je godinama nosio u sebi u jednom trenutku nezadrživo pokuljalo na svjetlost dana”.
– U godinama kada se većina ljudi povlači iz aktivnog života, on ponire duboko u sebe, pronalazi skrivene snove i otkriva ih, ispunjavajući bojom bijela platna – rekla je Oborina, dodajući da Uzelac nijednom nije izložio istu sliku, već svaku postavku čine sasvim novi radovi. Tako je učinio i ovaj put, predstavljajući 24 platna rađena tehnikom akrila na platnu.
– Bogatstvo motiva realno prenesenih na platno govori o zrelom umjetniku koji sa mnogo ljubavi, umijeća i strpljenja, bez uljepšavanja, veze šarenu bajku. Bajku o ljepoti, o trenutku koji će nestati, ali i o neprolaznim vrijednostima koje treba sačuvati - bajku o životu – istakla je Oborina, dodajući da je njegovo djelovanje i dokaz da nikad nije kasno za početak.
Kako nam kaže Uzelac, svojoj ljubavi prema likovnoj umjetnosti prepustio se kada je otišao u penziju, i otad je učestvovao na 17 kolektivnih i održao devet samostalnih izložbi.
– Dominiraju pejzaži, iako više volim mrtvu prirodu. Volim boje, jake boje, naročito na pejzažu. A, ovdje sam izložio dvije slike koje sam posvetio mojoj supruzi, riječ je o bijelim ružama, koje su nastale tokom kolonije u Pošćenju i jednoj slici koja prikazuje ogledalo – kaže Uzelac. Kako kaže, u kući ima svoj kutak, atelje, i tokom rada supruga dođe da zajedno popiju kafu i da on napravi predah.
Ž.J.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
