Našu savremenu književnost, tačnije srpsku poeziju, trajno i upečatljivo obilježila je i Milica Bakrač pjevanjem koje postaje nedodirljivi obrazac pisanja rodoljubive, pastoralne dječije i ljubavne lirike, istaknuto je na književnoj večeri u Herceg Novom posvećenom njenom stvaralaštvu, a koje je organizovalo SPKD „Prosvjeta”. Pjesnikinja je javnim nastupima na manifestacijama kulture i drugim prigodnim skupovima, masovno osvojila vaskoliku javnost, ne radi izuzetnog besjedničkog dara koji je evidentan, već ukupnim scensko-dramskim nastupom pred kojim slušalac ostaje zatečen, opsjednut i fasciniran ljepotom skaza i izraza koji se nameće u divnim pjesničkim slikama kakve samo ona umije stvoriti i riječima oživjeti, navele su učesnice ove večeri.
O stihovima Milice Bakrač nakon čijih „stihova kao da ste se rosom umili”, govorili su književnica Olivera Doklestić, pjesnikinja Radmila Knežević i profesor književnosti Branka Banićević.
Na večeri, koja je uslijedila nakon dodjele nagrade Matice iseljenika i Srba „Rastko Petrović” za zbirku pojezije „Jav iz Gore Crne”, a koja će joj biti uručena 26. decembra, poslije stihova Bakračeve, Kneževićeva je rekla:
– Poezija Milice Bakrač duboko je ukorijenjena u tradiciji, srpskom jeziku i pismu, u istoriji u bogastvu duhovnom. Njene pjesničke slike potvrđuju da ono što je odoljelo mistifikaciji istorije kod nje ima bljesak sunca. To je duhovno jaka poezija koja nas upozorava da čuvamo sebe, svoje bližnje, jezik i pismo. Opomena da čuvamo ono što su nam preci ostavili, jer nije na nama da krunimo i rušimo. Ima pisaca po čijoj se poeziji divno pliva, a u poeziji Milice Bakrač se roni. Njena vječita inspiracija su ljubav, Sveti Sava, Njegoš, Sveti Nikolaj Velimirović, njene teme su ljubavne, nacionalne, vjerske, duhovne.
Ona svojim sonetima koji dominiraju kao forme njenog pjesništva opominje i vraća čitaoca u jedno mitsko i herojsko doba, u nesalomivo i junačko vrijeme naših predaka i naših naroda – rekla je Kneževićeva i naglasila „da totem njene poezije i pjesništva i njene duhovne vertikale postaje motiv vuka sa svom njegovom simbolikom i osobinama što najviše potvrđuje ovogodišnja knjiga „Vukovanje”.
– Milica Vučica vije pjesmu vije dostojastvena, hrabra, ona je ta koja je i sama izbjegla hajku i koja sama liže svoje rane koje nosi na sebi i u sebi kao bol, kao rane čitavog njenog naroda koje je bole isto onako kao što su i vijek ranije boljele Aleksu Šantića u pjesmi „Otadžibina” - „Mene sve rane moga roda bole i moja duša s njim pati i grca”. Svojim vučjim, pjesmama Milica opominje na današnje vrijeme kada smo svi na udaru ne-vučjeg vremena, istrgnuti iz matice svoje duhovnosti, kad plutamo neidentifikovani utapajući se u globalno kao kolektivno nesvjesno osluškuje molitvu koja dolazi sa Istoka. Ona poručuje: „Vuci imaju svoje vučidane, svoje vučje slave! Svoje čaše, i kandila svoja! Ikonostase!.. To je taj orjentir.... U svom Vukovanju ona piše toplu bajku za djecu. To je topla dječija priča o vučjoj porodici. Jer djeca treba da znaju da u životu treba biti hrabar kao vuk, treba voljeti svoju porodicu kao što je voli vuk, treba čuvati svoj čopor kao što ga čuva vuk. Tako se postaje čovjek. Hrabrost,odanost i odgovornost su osobine kojima mali vukovi postaju veliki ljudi.. I sama Milica, postala je od dva Vuka- od oca Vuka Nenezića i duhovnog oca Vuka Karadžića. Vuk ima svoj zov, a Milica ima svoj Jav. Vuk Milica iz Gore Crne, a jav je glasno javljanje. Kakva je realnost u Gori Crnoj iz koje se čuje zov vučice odnosno jav Milice potvrđuje ova knjiga koje je nagrđena nagradom „Rastko Petrović” je antologija milice Bakrač, to su sakupljene lijepe pjesme razne tematike ali zajedničke poetike, javiti, kriknuti, ne ćutati, dići svoj glas riječima, poezijom protiv svega što nas muči, boli, pritiska, protiv svega što nas identitetski satire a mnogo toga se ustvari nakupilo - zaključila je Radmila Knežević.
Branka Banićević pročitala je kratki esej pjesnikinje Vinke Perišić o poeziji Milice Bakrača a u muzičkom programu je učestvovala i Anita Zloković. Z. Šakotić

---