U organizaciji Udruženja srpskih književnika u otadžbini i rasejanju za Crnu Goru - Andrijevica, Srpsko istorijsko-kulturno društvo „Nikola Vasojević” – Berane, na Murini je održana promocija romana pisca
Željka Čurovića „Crvena Gora”. Promociju je vodio prof.
Zoran Jokić, a svoj kritički osvrt na roman dali su književnik
Branislav Otašević, istoričar
Goran Kiković, a publici se obratio i sam autor, a u programu je učestvovao i narodni guslar
Slavko Jeknić.
– Roman Željka Čurovića je paralela između prošlosti i budućnosti. Nekada kad je započeta ova crvena priča, nije sve crveno bilo loše. Čurović je čovjek koji je napisao više knjiga, među kojima „93 dana borbe od Drine do Mojkovca”, što je objavio kada se nije smjelo pisati o tim vremenima. Zašto ovo pominjem? Sve ono što je bilo nacionalno srpsko, zabranjivano je, potiskivano, što upravo i roman „Crvena Gora” odslikava. Nije tek tako neko ta vremena nazvao vunenim vremenima. Nijesu ona, nažalost, još prošla... Nažalost, mi smo jedini narod koji se spori oko toga šta smo i ko smo – kazao je Kiković.
Otašević je podsjetio kako Čurović sa svojim knjigama gostuje u ovom domu kulture na Murini već drugi put.
– Čurovićev roman treba da bude udžbenik za buduće generacije, kako se ne bi ponavljalo ono što se dogodilo, kazao je Otašević.
– Ne bi trebalo više da se dogodi da udari brat na brata, kum na kuma, sin na oca, sinovac na strica, sestrić na ujaka, i obrnuto, kao što se u krvavom Drugom svjetskom ratu događalo, od čega su ostali duboki ožiljci koji i danas traju – naglasio je Otašević govoreći o poruci romana.
Jeknić je istakao da je on jedna velika opomena za sve, iz koga treba izvući određene pouke.
– Ne treba da dozvolimo nikada više da dođemo u situaciju da se suprotstave najrođeniji, i da budemo jedni drugima neprijatelji. Ovo jeste vrijeme koje priziva ta vremena, ali nadam se, da će razum prevladati i da ćemo svi ići u neku ljepšu budućnost, makar zbog budućih generacija – istakao je Jeknić, koji je upoznao publiku i sa svojim naslovima. Među njima je i njegova deseta po redu knjiga pod nazivom „Gusle naše svete”, koja govori o guslama, o tradiciji, o vremenima kada su gusle bile izuzetno cijenjene i slušale se na evropskim dvorovima, očekujući da će one ponovo zauzeti mjesto koje im pripada, pogotovo sada kada je pjevanje uz gusle upisano u Uneskovu listu. Jeknić je na kraju murinsku publiku udostojio zvukom divnih gusala.
Čurović je na kraju biblioteci na Murini poklonio nekolika naslova svojih knjiga, u znak pažnje i poštovanja murinske čitalačke publike. N.V.
Istini treba pogledati u oči– U ovoj knjizi ne pišem o partizanima i četnicima. Jer, šta je znao čovjek sa 19 godina i dva razreda osnovne škole kad mu neko kaže „mi se borimo protiv okupatora i ti si patriota koji moraš da izvršiš taj i taj zadatak!?” Mi smo nažalost u toku rata imali dvije jugoslovenske vojske, nismo imali srpsku. Bila je ova koja je bila u službi komunista, i druga koja se zvala zvanično Jugoslovenska vojska u otadžbini. Kroz čitav taj rat koji je nametnut kao bratoubilački, što je suština ove priče, mi smo postali brato-ubice, kumo-ubice i oce-ubice... To je jedna istina kojoj moramo pogledati u oči i koju moramo ispraviti, a to možemo isključivo i jedino izmirenjem i oprostom –poručio je Čurović.
)){kind=small}
