Spisateljica Slađana Ljubičić, aktivistkinja iz Novog Sada, govoriće o zbirci kratkih priča „Biber”, na temu pomirenja, u Kulturno-informativnom centru „Budo Tomović”, u srijedu, u 19 časova. Studirala je psihologiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu. O kratkoj priči, književnosti, ali i drugim temama Ljubičić govori za „Dan”.
– Za nas koji se još uvijek nismo odvažili da se oprobamo u pisanju romana, kratka priča je idealan, siguran i dovoljno velik prostor da kažemo sve što smo naumili, a da nešto ne visi, ne bude suvišno, nedovoljno razrađeno, da ne nižemo riječi koje su same sebi svrha, tek tako šaljući ih u vjetar – kaže Ljubičić. Dodaje da to ne znači da je lako.
– To i jeste izazov, da u tom ograničenom prostoru razvijete likove, dođete do zapleta i raspleta, ugrizete emocijom za stomak čitaoca. Da onog ko čita, za kratko vrijeme rasklopite, i da mu ne uskratite tu mogućnost da se on, ako već to priča nije učinila, sastavi, ali drugačiji nego što je bio prije čitanja. Možemo da kažemo da što je kraća, ona je efektnija. Hemingvej je napisao priču od šest riječi, koju su ljudi čitali i plakali. Čitaju je još uvijek. I plaču. „Imitator glasova” Tomasa Bernharda, zbirka priča od tek nekoliko rečenica će uvijek ostati aktuelna. Ne znam da li su pitali ove autore da li su te forme budućnost književnosti, ali im sigurno to nije bilo na pameti dok su ih pisali. Ako bih se brinula za neku formu, onda bi to bila poezija. Ono što bih voljela da je zastupljenije je upravo flesh fiction forma. Jer manje je uvijek više – kaže ona.
Na pitanje da li je izvjesnija smrt knjige, čitaoca, ili pisca u eri globalizacije, autorka vjeruje da neće niko umrijeti.
– Znamo da je globalizacija proces, koji je brz onoliko koliko je brza i tehnologija. Taj proces je počeo prije nas koji danas hodamo zemljom, a trajaće i kad mi to više ne budemo činili. Međutim, tehnologija i dalje zavisi od nas. I dok jedni razvijaju nauku, drugi se pitaju gdje to žive, kakvo nam je sjutra, kako preživjeti. Ta pitanja grade i književnost. Obuzimaće pisce kao nikada ranije. Pitanja će biti sve više jer ćemo sve manje znati kako da se prilagodimo. Odgovore ćemo tražiti, pored interneta, i u knjigama. Opet, sa ekonomske strane, mi već sad nemamo novca da te knjige kupimo. I kad skupimo da ih kupimo, damo novac nekom monopolisti, jer male izdavačke kuće i knjižare ili jedva opstaju ili se gase. Jasno nam je, ko ima – imaće još više. Ko nema, nevidljiv je. Ali, još umro nije. Ako će neko ili nešto da umre, onda je to možda papir, jer ćemo posjeći svo drveće. Savjetuje da mlad pisac mora puno čitati.
– Tolstoj je prije nego što bi krenuo da piše, prvo malo sjedio i čitao. Probala sam, pomaže. Kad već nešto stavi na taj papir, mlad pisac bi trebalo da teži tome da to dođe do što više ljudi. Ako ćete svoje djelo čitati samo mami, tati i psu, ono će zbog nesigurnosti brzo završiti na dnu police. U redu je i to, ako pišete za svoju dušu. Ali onda niste pisac. Danas je bar lako podijeliti svoj tekst sa ljudima. I brzo dobijete povratnu informaciju. Svaki mladi pisac koji je odlučio da mu to bude poziv zna da su brojni konkursi na koje možete slati svoj rukopis. I to ne treba propuštati. Mene je tako konkurs „Biber” doveo do mnogih vrata, kroz koje, kad sam prošla, upoznala sam sjajne ljude – kazala je ona.
A.Ć.

---

Uzori su mač sa dvije oštrice
– Uzori su mač sa dvije oštice. Koliko mogu da vas poduče, toliko vam mogu smetati da izgradite svoj stil. U dvadesetim sam se stalno vraćala knjigama Mirka Kovača. Vraćam mu se i danas, ali rjeđe. Njegove knjige su mi dale kontekst. U tridesetima sam napokon razumjela neke klasike. Ako imate vremena, vratite im se. Na pragu četrdesetih sam mišljenja da je Daša Drndić velika, najveća autorka na ovim prostorima. Ne bih bila jedina kada bih rekla da bih voljela da umrem, i da se ponovo rodim, a da znam tako da pišem. Ona je ispred većine autora. I po jeziku, i po formi, i po temama. Mnogi moji prijatelji i prijateljice odbijaju da čitaju njene i slične knjige, upravo zbog tih tema suočavanja sa prošlošću - navodi Ljubičić.