Mlada barska pijanistkinja
Ana Vukazić nastupila je u punoj sali Dvorca kralja Nikole, u okviru crnogorske muzičke selekcije Zimske scene „Barskog ljetopisa”.
Na samom početku koncerta publici se obratila
Aleksandra Vojvodić Jovović, selektorka ovog dijela muzičkog programa, osvrnuvši se na značajan doprinos ovom festivalu nedavno preminulog reditelja Slobodana Milatovića, a minutom ćutanja publika je odala počast jednom od utemeljivača „Barskog ljetopisa”.
Među brojnom publikom našli su se i njeni učenici. Naime, od 2009. godine Vukazićeva radi kao profesorica klavira i korepeticije u Muzičkoj školi u Baru, i sa svojim učenicima osvojila je preko 30 nagrada, od toga 12 prvih nagrada, na raznim pijanističkim takmičenjima u Crnoj Gori, Srbiji, Italiji i Francuskoj. Komentarišući svoj pedagoški rad, Vukazićeva je napravila poređenje između svoje i današnjih generacija.
– Ovo je tačno deset godina kako sam počela da radim kao profesor, i za mene je to vrlo važna uloga, jer sam kroz taj rad sa djecom sazrela i kao pedagog i kao izvođač. Što se tiče interesovanja za klasičnu muziku kod današnjih generacija, njega ima, ali smatram da je problem u kratkom dahu interesovanja. Era interneta daje im informacije mnogo brže nego nekada nama, a muzika je jedan proces, i ona traži vrijeme - kazala je Vukazićeva.
Samo talenat, bez rada, jednog pijanistu neće učiniti dobrim. Ova dva elementa idu pod ruku, i presudna su za pozitivne rezultate, naglašava pijanistkinja.
– Jedno bez drugog nikako ne idu. Rad na disciplini i radnim navikama je izazov za jednog profesora, jer su djeca nestrpljiva, žele sve odmah, a to nije moguće. Tako da je za nas najveći zadatak usaditi im strpljenje - dodaje ona.
Iako njen repertoar čine kompozicije iz svih epoha, po senzibilitetu sebe najviše pronalazi u romantizmu i djelima Šopena i Šumana. Ipak, koncert na Zimskoj sceni „Ljetopisa” završila je obradom tradicionalne crnogorske kompozicije „Još ne sviće rujna zora”, što je naišlo na veliko oduševljenje publike i stojeće aplauze.
– Ova fantazija na temu „Još ne sviće rujna zora” rad je mog kolege
Aleksandra Basaraba, koji predaje harmoniku. Prvenstveno je nastala kao djelo za glas i klavir, potom za kamerne sastave, i onda je pred njim bio veliki izazov da je pretoči u kompoziciju za solo klavir. Hvala mu na tome, i nadam se da smo uspjeli da zvuči pijanistički i prijemčivo - zaključila je Ana Vukazić.
D.S.
Dosadašnji umjetnički put mlade pijanistkinjeVukazićeva, rođena Baranka, iza sebe ima već dug niz nastupa širom svijeta. Nakon diplomiranja 2009. godine, kao student generacije na Fakultetu umjetnosti u Prištini, sa privremenim sjedištem u Zvečanu, u klasi mr
Aleksandre Trajković, svoje školovanje je nastavila na Fakultetu umjetnosti u Beogradu, u klasi mr
Tijane Humo. Održala je veliki broj solističkih koncerata u regionu, a 2017. godine i solistički koncert u Čikagu. Za Vukazićevu najveću odgovornost predstavljaju nastupi u rodnom gradu, pred svojim nekadašnjim profesorima, kolegama, rodbinom i prijateljima.
– Uzbuđenje je uvijek dodatno kada nastupam u ovoj sali, gdje sam, prije svega, započela svoje prve korake. Zahvaljujem se Zimskoj sceni „Ljetopisa” na ukazanom povjerenju, a ovaj koncert je to definitivno opravdao - istakla je ona.
)){kind=small}
