Nova knjiga novinara i publiciste Buda Simonovića, „Otmica”, priča je o stradanju porodice Tomović i još jedno potresno svjedočanstvo o ratu i prvim poratnim godinama. Djelo su izdali „Štampar Makarije” iz Beograda i „Oktoih” iz Podgorice, a može se kupiti uz dnevne novine „Dan”, na kioscima širom Crne Gore.
Na više nego zanimljiv način, knjiga govori o tome kako je Vasojevka Spomenka Tomović 1948. godine izvela prvu poslijeratnu otmicu putničkog aviona u Jugoslaviji i prebjegla u Italiju da bi oživotvorila svoju ljubav koja je planula 1941. godine u okupiranoj Podgorici.
„...Slavka Tomović se i tog zlovaktnog proljeća 1948. svim silama trudila da ostane po strani, da se ni na koji način ne ispoljava i ne miješa u sve to što se oko nje zbiva i plete, jer je jasno razabrala i predosjetila da se nešto neizvjesno i zlonosno sprema, da nadolazi neka nova opasnost, troglava aždaja kojoj se na svaki način treba skloniti s puta i ako je ikako moguće zaći u zavjetrinu i nevid. I djecu je uporno učila i vaspitavala da je u ovakvim vrtložnim, slomovratnim i nesigurnim vremenima najpametnije da ne vide što vide i da ne čuju što čuju, da je svaka sila za vremena i da joj se najpametnije skrajnuti s puta.
A kad bi jutrom sa zebnjom ispratila djecu iz kuće, i ona bi otišla, najčešće kod svojih prijatelja Popovića, Milje i njene kćerke Anđe, u jednu od rijetkih, ako ne i jedinu kuću u Beogradu, u koju je ulazila bez zazora i sumnje da bi je poslije mogla stići i snaći kakva neprilika.
I tog 8. juna 1948. godine, Slavka je otišla kod Popovića pošto je ispratila djecu - Lolu i Vladetu u školu, odnosno na fakultet, a Spomenku, koja se tih dana, za čudo, nešto duže zadržala na nekom poslu, na neki službeni put u Sarajevo - prvi put da leti avionom. ...Prenula bi se za kratko kad bi se sa uključenog radija oglasio spiker i počeo da čita vijesti, ali u tome nije bilo ništa čudno jer su se tih dana svi pretvarili u uvo iščekujući sa strepnjom i nestrpljenjem ikakve vijesti o sukobu Jugoslavije sa Sovjetskim Savezom.
Tako do popodne, do gonga koji je označio početak prvog popodnevnog dnevnika Radio Beograda. Vidjelo se, bilo je primjetno i ona to nije ni krila u prijateljskoj kući Popovića, da je Slavka upravo taj dnevnik čekala sa očiglednim nestrpljenjem, zebnjom i nervozom, da se zbog toga tog dana i zadržala u njihovoj kući više nego obično:
„Ovde Radio Beograd. Vesti. Tanjug javlja da je grupa naoružanih bandita, koja je, izgleda, imala podršku i nekih članova posade, jutros otela avion Jugoslovenskog aerotransporta sa redovne linije Beograd - Sarajevo i prisilila ga da sleti na italijanski aerodrom u Bariju. Banditi su se tu iskrcali i predali karabinjerima, a avion sa ostalim putnicima se, nakon kraćeg zadržavanja, bezbedno vratio u Sarajevo. Istraga je u toku...” A.Ć.

---

Neko čudno olakšanje
Slavka nije ni sačekala da čuje vijesti do kraja. Uzbuđena, sa očigledno pomiješanim osjećanjima i brige i radosti, i očaja i olakšanja, tiho je, kao za sebe prozborila:
– Blago mi i kuku, žalosnoj! Uspjela je! U tom avionu je bila moja Spoma! Ona je bila jedna od tih koji su ga oteli! Sad neka joj je Bog veliki u pomoć i njoj tamo u tuđini i nama ovdje - rekla je brižno, ali i s nekim čudnim olakšanjem kao da je isprtila neko veliko, preteško breme....