Književna zajednica „Vladimir Mijušković“ organizovala je u nikšićkom hotelu „Jugoslavija“ promociju knjige pjesnikinje Sofije Simović koja je njihov član. Zbirka „Pisma iz ogledala“ splet je stihova kojima autorka, kazao je novinar i publicista Vanja Kovačević, pokušava spoznati sebe, odgonetnuti suštinu vaseljene. Njena poezija, smatra on, navodi na traganje, na preispitivanje otkud zlo u svijetu.
-Knjiga nam nudi ljubav, tu malu jednostavnu stvar uvijek na dohvat ruke, a često nedostižnu, zahvaljujući kojoj naša prolaznost zadobija smisao i znak, ne znak zvjeri, već znak vječnosti, smatra Kovačević.
U naslovu Simovićkine nove zbirke drugi je važan termin njene poezije-samoogledanje, samospoznaja. Ogledalo je, istakao je Kovačević, prostor u kojem najbolje možemo vidjeti sebe, sve svoje osobine i mane.
-Istovremeno, ogledalo je prostor u kojem lijevo postaje desno, a desno lijevo. To je upravo momenat na kojem se pjesnikinja zadržava, ne u smislu pervertiranja, odnosno izokretanja stvari i stvarnosti, već u onom postavljanju drugog naspram nas koji nije ništa do naš suštinski pogled u sebe, rekao je on.
Za pjesnika Spasoja Bajovića ogledala su pjesničko sklonište lirskog subjekta, Simovovićkin sigurnosni pojas iz kojeg skenira svijet, čekajući nekoga da se vrati. U „Pismima iz ogledala“, kazao je on, pjesnikinja se suočava sa svojim drugim „ja“, sa svojom dvojnicom, kao detektorom spoznaje na putu bespuća i izbavljenja.
-U toj bujici raznolikih osjećanja i neograničenih sukoba između sebe i Evgenije, pjesnikinja nastoji da kroz traganje za smislom postojanja oblikuje svoj pjesnički svijet, istakao je Bajović.
Scena 213 hotela „Jugoslavija“ bila je popunjena do poslednjeg mjesta, a program promocije upotpunili su glumica Ivana Žigon koja je govorila Simovićkine nove stihove, koje je na gitari i na ruskom jeziku interpretirao i počasni umjetnik Rusije, pozorišni i filmski glumac Aleksandar Curkan. Stihove je govorio glumac Dragiša Simović.
B.B.
Izaći iz sebeSimovićka, koja je ranije objavila knjige „Kad tuge miruju“ i „Od grijeha mlađa“, kazala je da piše iz potrebe duha, da izađe iz sebe.
-Tačno je, hodim kroz svoje izgnanstvo, ja koja sam u svađi sa onom drugom što me iza zida gleda i voli tu dvojnost u meni. Ja sam rađanje, a ona umiranje, ja se radujem tiho i trudim se da vidim sadašnjost, a ona uvažava filosofiju i vidi povezanost stvari i pojava, ona se uporno igra mojim umom i bez moje volje u moju sjenku zatvara, rekla je autorka u pozdravnoj riječi.
)){kind=small}
