Svjetski dan muzike Kulturno-informativni centar „Budo Tomović” obilježio je ove godine odličnim koncertom francuskog džez pijaniste
Gregorija Priva, s kojim su na sceni bili i vrsni muzičari - bubnjar
Tilo Bartolo i kontrabasista
Kris Dženings.
Priva, rodom s Martinika, publici se predstavio uglavnom materijalom s njegovog prethodnog albuma „Family Tree”, a koji je u podgoričku ljetnju noć dodao i zvuke vrelih Kariba. Tačnije, prepoznatljiv zvuk i melos Kariba, koji Priva „plasira” slušaocu kao jednostavne ritmičko-melodijske semplove – rifove, slično počecima rokenrola, i aranžerskom poliritmikom i polifonijom tipičnom za džez. Naravno, sve ono što karakteriše naslijeđe Afrike, a koje je podloga svim ovim pravcima, s harmonskim sklopovima evropske klasične muzike. Ono što je zanimljivo jeste da Priva osjeća kako pored akustičnih zvukova instrumenata još nešto „nedostaje” pa dozirano ubacuje elektroniku i zvuk klavijatura, ali i ljudski glas – sopstveni. Tako ga gledamo i slušamo u dvostrukoj ulozi pjevača i pijaniste.
Nakon uvodne riječi muzičke urednice KIC-a
Maje Popović, kojoj se kao i svima koji su učestvovali u organizaciji ovog koncertaa Priva zahvalio, muzičari su odmah krenuli sa svirkom. No, kako je očigledno da mu je pored aplauza bila potrebna još konkretnija interakcija s publikom, Priva je nakon prvog bloka od tri pjesme objasnio da je izveo i komad „Size”, što je na kreolskom pozdrav dobrodošlice ujedno i poziv da sjednete i udobno se smjestite. Potom je izveo pjesmu u kojoj govori o ranojutarnjem buđenju, a koja je ujedno i metafora za duhovno buđenje. Jer, upoznao je publiku sa sopstvenim iskustvom, kao karijerni inženjer u jednom momentu kod njega je prije sedam, osam godina prevagnula ljubav prema muzici, kojoj je otad isključivo posvećen. No, dodao je on, koliko god da je to „buđenje” bilo i bolno, urodilo je time da se bavi onim što izuzetno voli. Za pijanistu su očigledno posebne i kompozicije „Egzod”, kao i ona koja govori o njegovom DNA. Jer, kako je dodao, iako je to pitanje kod njega prouzrokovano tamnom i uznemirujućom stranom ljudske prirode – ropstvom, on kao istinski optimista smatra da će čovječanstvo uvidjeti da smo svi isti, a da njega kao pojedinca na pozitivan način ushićuje činjenica da on kao produkt mješavine kultura, i sam ima mogućnost da se susreće s drugim kulturama. Na kraju, na bis je s publikom, podijelio i izveo, u skladu s optimizmom i veseljem s kojim je izveo i sve ostale kompozicije, komad s albuma koji tek treba da izađe, a koji će se zvati kao i kompozicija – „Sole” – „Sunce”.
Pored KIC-a u organizaciji ovog koncerta učestvovali su i Francuski institut i Jazz Art.
Ž.Janjušević
Sjetimo se da je i Bah improvizovaoFrancuski pijanista Gregori Priva nije prvi put u Podgorici, kako kaže, u KIC-u je svirao kao pratnja drugom umjetniku prije četiri, pet godina, tako da mu ovdašnja publika nije nepoznata. Ipak, dodaje, kako je ovaj put svirao svoju autorsku muziku zanimalo je kakav će sada biti prijem. Naglašava da u muzici generalno voli improvizaciju, i da ga zato kritičari najviše smještaju u džez okvir.
– Ne treba zaboraviti da je improvizacija u vidu takozvanih varijacija postojala i u klasici, sjetimo se samo Baha i njegovih kratkih motiva na koje je on improvizovao – kaže Priva za „Dan”.
Voli klavir, dodaje, jer mu na neki način omogućava da vizuelizuje ono što želi zvučno dobiti od drugih izvođača na sceni. A, činjenicu da i pjeva, što nije čest slučaj, Priva objašnjava:
– Muzika je za mene organska stvar. Dok sam svirao, uvijek sam pjevušio i melodiju, i osjećao sam da to treba da izađe iz mene, da se artikuliše taj glas, kao ton ili kroz riječ - kaže Priva, dodajući da će na narednom albumu još više koristiti glas.
)){kind=small}
