Često se čuje kada je riječ o mladim i talentovanim ljudima da njihovo vrijeme tek dolazi. No, kamerni trio koji čine violinista
Viktor Huter, violončelista
Sari Šaćiri i pijanista
Mladen Popović, opovrgava tu hipotezu. Jer, za njih se, već sada sigurno može reći da je njihovo vrijeme već došlo, i da ga, zajedno sa još desetak mladih i perspektivnih muzičara iz Crne Gore koji su u srednjoškolskim klupama, ili su na domaćim i inostranim akademija, i te kako upečatljivo koriste nastupajući na domaćim, a polako i na međunarodnim scenama i takmičenjima.
Da trio Huter, Šaćiri i Popović zavređuju pažnju ne samo uskog kruga pedagoga i svojih kolega, već i šire javnosti, pokazali su i svojim nedavnim nastupom na završnom koncertu polaznika 8. Ljetnjeg kampa za kamernu muziku održanom u KIC „Budo Tomović”. Ovom prilikom izveli su Klavirski trio op. 15 Bedžiha Smetane. Pokazali su intepretativnu, izražajnu zrelost, ali i zavidan nivo vladanja instrumentima. Ovo je potrebno naglasiti jer će Šaćiri (klasa
Mladena Popovića) i Popović (klasa
Milene Nikočević Kaluđerović) ove školske godine pohađati četvrti razred srednje muzičke škole („Vasa Pavić”), a njihov kolega Huter (klasa
Vujadina Krivokapića), iako nešto mlađi od njih, ove godine upisuje drugu godinu Muzičke akademije na Cetinju.
Vrlo samosvjesno ističu da je muzika njihov definitivni životni poziv, i da što dublje zalaze u muzičke vode, sve više im se dopada i sve se lagodnije osjećaju, jer, ističu sva trojica, veoma uživaju dok sviraju i kao solisti i u kamernom sastavu. Otkrivaju nam da će uskoro ozvaničiti ime svog trija - „Eterna trio”, koji postoji oko dvije godine, i koji su samoincijativno osnovali. Naravno, dodaju, podršku i tada i sada pružili su im njihovi profesori.
Svjesni su da iskustvo profesora ponekad može da poboljša performanse njihovog nastupa. Ipak, na kraju su sami odlučili sa čim će se predstaviti publici u KIC-u. Zato je odabir i pao na Smetanu, koji je slušljiv, a opet ovaj komad ne čuje se prečesto, pa je zato djelovao svježe.
– Mi volimo da sviramo na naš način, da pokažemo kako mi to doživljavamo, ali, s nama još uvijek treba da radi neko iskusniji i s više znanja. Balansiramo između emocija i intelekta – kaže Popović s kojim se slažu i Huter i Šaćiri. Dodaju da im je želja da sviraju na KotorArtu, prestižnom i značajnom muzičkom festivalu, a što bi na neki način bila potvrda njihovog dosadašnjeg rada.
Zanimljivo je i da sva trojica planiraju da nastave školovanje van Crne Gore, pa Huter najavljuje odlazak nakon akademije, Popović planira upis na neku akademiju u Austriji, a Šaćiri u Italiji.
U međuvremenu, posvećeni su svakodnevnom vježbanju, solo i u kamernom sastavu, koji ih ispunjava i zbog drugarskog odnosa, a koji je postojao i prije formiranja trija. Jer, to i jeste suština ove vrste muziciranja. Naravno, „plan je” solistički koncert, a trenutno mu je najbliži Huter, kako nam otkriva. No, planiraju i zajednički kamerni koncert, ali, o tom, potom, a sigurni smo da će i naredni nastup biti sjajan, jer kako jednoglasno kažu - „nemamo strah od scene, navikli smo se”. Ž.J
Romantizam još uvijek najprimamljivijiZanimljivo je bilo čuti i što ih privlači da sviraju.
Tako Huter ističe da je bitno i da puno slušaju muziku, jer se i na taj način uči, i dodaje: „Nisam neki zaljubljenih u 20. vijek, ima dosta djela koja mi se sviđaju, ali više volim romantizam i barok”.
I Popović voli romantizma jer mu daje mogućnost virtuoznog sviranja, a sve više mu se dopada i barok. Šaćiri pak, možda je i najpomirljiviji.
– Nemam nekog opredjeljenja za epohe, ako je muzika dobra, to je to. No, najviše volim Dvoržaka i Prokofjeva - kaže violončelista.
)){kind=small}
