Kazivanjem stihova preksinoć je u Plavoj sali „Srpske kuće” počelo i završilo predstavljanje knjige „Krvava katedra”, nove zbirke poezije našeg istaknutog književnika
Ilije Lakušića. I u ovoj zbirci, kao i onoj na koju se ona oslanja, njegovu prethodnu knjigu „Manastirski sinovi”, Lakušić se, kako je navela recenzentkinja pjesnikinja
Milica Bakrač „zacetinjio i zalovćenio”. Obje zbirke su njegov pjesnički obol istoriji Crne Gore koju su stvarali i pokrenuli Petrovići, naročito Sveti Petar Cetinjski i Petar II Petrović Njegoš. No, ne samo ni istoriji, već i njihovom zavještanju, o koje se neki danas oglušuju.
Nakon promocije Lakušić je za „Dan” rekao „da su životi Crne Gore, Njegoša i Gorskog vijenca nezamislivi odvojeno, što je pokazivao svaki istorijski i svaki redovan trenutak u dosadašnjem trajanju na našim prostorima”. Osvrnuvši se i na konkretnu temu Njegoševog „Gorskog vijenca”, Lakušić dodaje da se „onaj ko nije proživio i razumio stihove `Gorskog vijenca`, oduvijek ponašao kao strano tijelo u razumijevanju Crne Gore”. Ističe i da je „Njegoševo djelo nadmašilo značaj svakog pojedinačnog promišljanja, tvorenja i postojanja”.
– Nasrtanje na Njegoša i Crnu Goru nije ništa novo. To samo može da osvježi snagu Njegoševog djela i da aktuelizuje njegove definicije okupatora. Te definicije su, po svemu sudeći, suviše odgurnute iz naše stvarnosti; suviše, nažalost, ako povremeno uočavamo nostalgiju da se svijet vrati u „adova žvala” – rekao je, između ostalog, Lakušić za „Dan”.
Organizatori večeri koju je umješno vodila
Ivana Turović Kruščić, bili su Srpski nacionalni savjet Crne Gore, Udruženje književnika Crne Gore i Srpski informativno-kulturni centar „Sveti Sava”. Doprinos večeri dao je i glumac
Dragan Račić, koji je pročitao dvije Lakušićeve pjesme.
Lakušićevu „Krvavu katedru” izdali su Književna zadruga SNV i UKCG. Ž.J.
U ime odbrane Njegoševog djela– U čudesnoj âKrvavoj katedri‘ kazano je sve ono što je nužno da se kaže danas, u ime odbrane Njegoševog djela, naglas, u Njegoševoj Crnoj Gori. Nažalost, one druge katedre, iza kojih se govori studentima ili đacima, srpskim pjesnicima su nedostupne. One su âzauzete‘. Zato je Lakušić, kao znalac gorskog i lučinog vremena i tumač malih Šćepana, koji se pojavljuju odnekud nenadano, odabrao osoben pjesnički izraz. Njegova katedra je knjiga, pjesme su predavanja, odnosno časovi, stihovi su jasna objašnjenja, teorije, teze, fusnote, didaskalije – rekla je Bakrač na promociji.
)){kind=small}
