Nedavno je u izdanju beogradske „Lagune” svjetlost dana ugledao prvi roman legendarnog pisca
Terija Pračeta „Narod iz Tepiha”. U pitanju je posebno izdanje sa autorovim predgovorom, ilustracijama
Marka Biča i bonus pričom.
U početku nije postojalo ništa do beskrajne ravnine. Onda je došao Tepih... To je stara priča koju svi znaju i vole. Ipak, u Tepihu žive raznorazna plemena i narodi, i tamo upravo sada nastaje jedna nova priča. Priča o Grozi, koja sije pustoš po Tepihu. Priča o krtarima žednim moći i o dva brata koja, kada im Groza sravni selo sa zemljom, kreću u pustolovinu nad pustolovinama.
Ta priča će se završiti užasno ukoliko neko nešto ne preduzme. Ukoliko svi nešto ne preduzmu.
Ovaj urnebesni, mudri roman prvo je djelo fenomenalnog ser Terija Pračeta, objavljeno 1971. godine. Mnogo godina kasnije, ser Teri ga je revidirao. U ovo izdanje uključeni su prerađeni tekst romana i ekskluzivna priča: preteča Naroda iz Tepiha, iz pera sedamnaestogodišnjeg pisca u povoju, koji će postati jedan od najomiljenijih pripovjedača na svijetu.
„Ova knjiga će za mlađe čitaoce predstavljati odličan uvod u Pračetova djela, dok će prekaljeni pračetovci uživati u njegovoj duhovitosti, u poigravanju opštim mjestima i u njegovoj ciničnoj dobronamjernosti. Mala je po obimu, ali donijeće veliko zadovoljstvo”, zabilježio je „Kirkus Reviews”.
Književna kritika bilježi da je „koncept romana originalan i pažljivo razrađen, a priča je često vrlo smiješna, premda ima i stvarno zastrašujućih dijelova...”, te da će „ova pustolovina svakako privući i mlade i stare ljubitelje Pračeta, ali zabaviće i one koji nikada nijesu čuli za njega.”
Teri Pračet (1948–2015) počeo je da radi kao novinar 1965. i svoj prvi leš ugledao već poslije tri sata, što je u to vrijeme bilo iskustvo koje je zaista nešto značilo. Pošto se oprobao u gotovo svakom poslu koji postoji u provincijskom novinarstvu, osim, praćenja fudbalskih utakmica, prešao je u „Central Electricity Generating Board” i postao predstavnik za javnost nuklearne elektrane. Sve ovo se završilo 1987. godine, kada je postalo očigledno da je pisanje romana o Disksvetu mnogo zabavnije od pravog posla. Od tada je broj napisanih knjiga postao dvocifren, a svaka naredna ima rezervisano mjesto na top listi bestselera. Pisao je knjige i za mlađe čitaoce. Povremeno su ga optuživali da se bavi književnošću. Govorio je da je pisanje najveća zabava koju čovjek može sebi da priušti.
A.Ć.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
