Nova knjiga aforizama i epigrama Milojke Banduke Jovović „Varnice”, nedavno je ugledala svjetlost dana u izdanju Međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika „Nekazano” iz Bara. Izdavač knjige je Labud N. Lončar, a recenzent Dragan Pavličić.
„Milojka je još jedna aforističarka, koja demantuje jaču polovinu, da dame mogu kratko zboriti i pisati. Takvu privilegiju Jovićka je dobila kroz život, koji ne može stati ni u jedan roman, već u neku poveću enciklopediju ili ediciju. I zaista, za njen život, prepun patnji, selidbi, putešestvija, nepravdi, uz trpeljivost, srećom nepoznatu za mnoge dame, koje se teško mogu opisati, nedostaju prave riječi, misli i pouke. Upravo, takve misli, poruke i crtice, Milojka je posebno ovom trećom knjigom aforizama donijela. Kroz njih govore mudrost, obrazovanje i priroda jedne žene, heroine, koja vaskrsava u poznim godinama”, bilježi, između ostalog, u recenziji Dragan Pavličić, koju je naslovio „Nigdje ne žuri, a uvijek stigne”.
On je istakao da imamo puno razloga da se družimo sa novom knjigom aforizama „Varnice”, koja je, po njegovom mišljenju „kruna Milojkinog književnog opusa”.
„Kada svoje puteve ukrste bosanski smisao za humor i crnogorska satira, izrode se iskre duhovitih, ali i teških misli, formulisanih u najkraću književnu formu – aforizam. Spektar tema koje Milojka obrađuje u svojim aforizmima je izuzetno širok.
Voli da oplete i po vlasti i po religiji, društvenim anomalijama, devijantnim ponašanjima, muškarcima, ženama i na kraju, a možda sam trebala reći na početku, i po samoj sebi od koje sve počinje”, zabilježila je u predgovoru knjige Deana Sailović.
Ona je istakla da vjeruje da će „Varnice” uspješno zaživjeti u čitalačkom krugu gurmana koji se ne plaše novih ukusa, i koji su svjesni da svako od nas, prije ili kasnije, dobije svoj dio kolača.
Milojka Banduka Jovović rođena je 1. januara 1951. godine u Sarajevu gdje je živjela i radila do početka ratova devedesetih godina prošlog vijeka, kada i dolazi u Crnu Goru gdje je radila kao nastavnica. Školovala se u rodnom gradu gdje je i završila srpskohrvatski jezik na Pedagoškoj akademiji. Dvadeset godina je radila u Sarajevu.
Objavila je knjige poezije: „Za i protiv”, „Zapali svijeću”, „Kolijevka gavranova”, zbirke aforizama, epigrama i haiku pjesama: „Skriveno zvono” i „Meku dušu svi mijese”, „Svjetlost i tama” i „U hodu”.
Zastupljena je u brojnim zbornicima i antologijama, a za svoj književni rad više puta je nagrađivana.
Član je Udruženja književnika Crne Gore, Matice srpske Novi Sad, Udruženja haiku pjesnika Srbije i Crne Gore i Književnog kluba „Nekazano” iz Bara.
A.Ć.
)){kind=small}
