Tribina „Riječ” UKCG, u okviru segmenta „Nove knjige”, predstavila je pjesničku zbirku Slobodana Vučinića „Osviti zavičaja”, pred brojnom publikom, u Duhovnom centru „Simeon Mirotočivi” na Nemanjinoj obali, u Podgorici. O knjizi „Osviti zavičaja” govorili su književnici Perivoje Popović i Aleksandar Ćuković. Urednica Tribine je Milica Kralj.
-Kada bi se, kojim slučajem, desilo da nestane grad Pljevlja, sasvim sam siguran da bi se sačuvao,,Pljevaljski triptih“: Slobodan Vučinić, Tadija Popović i Mićun Šiljak.
Pjesnik Slobodan Vučinić potiče iz Vraneške doline, doline bogova, doline raja. On je neko ko,,pogađa tačno u srijedu“. I baš u tom i takvom pogotku jeste i tajna, zagonetka pjesnika Slobodana Vučinića. U pitanju je jako ozbiljan pjesnik, a ja sam neko ko je pročitao apsolutno svaki Vučinićev stih. Filozofiju ruralne sredine ne zna niko kazati i predstaviti kao što to umije Slobodan Vučinić – kazao je, između ostalog, književnik i književni kritičar Perivoje Popović govoreći o knjizi.
Aleksandar Ćuković je istakao da je knjigom,,Osviti zavičaja“ pjesnik Slobodan Vučinić ponudio jedan sasvim nov, dubok, a opet tako blizak odgovor na mnoge tajne mjesta kome duguje najljepše uspomene i čijom najsavršenijom prašinom hrani svaku poru svog bića i vremena.
-Ovim djelom Vučinićevo stvaralaštvo motivisano zavičajem i prošlošću doživljava svojevrsnu poetsku kulminaciju. Njegov stih je jasan, razumljiv, i ne dopušta čitaocu da u svom putešestviju skrene u neke sporedne životne odaje koje bi ga odvukle i udaljile od korijena, od sopstva. Lični doživljaji sreće, tuge, straha, ljutnje, subjektivna su komponenta emocije. Oni nas usmjeravaju da razmišljamo o njihovim najdubljim uzrocima, ne bi li na taj način, makar i dijelom uspjeli da spoznamo kako da ih,,iskoristimo“ u datim okolnostima i kompleksnijim situacijama pred koje nas stavlja surova i siva svakodnevica. Srž Vučinićeve snažne poetske tuge leži u praznom, pustom zavičaju. Razmišljajući o Vučinićevoj poeziji i njenim nišama, na trenutak se stiče utisak da njegovu žal za praznim zavičajem, a prije svega roditeljskim domom, najiskrenije razumije kućna zmija, koja jedina ostaje vjerna domu i neumorno čuva raseljenu kuću – kazao je on.
Stihove je kazivao autor, koji je na kraju večeri od slikara Dragoslava Duće Milačića na poklon dobio umjetničku sliku.
A.Ć.

---

Opus posvećen zavičaju
Slobodan Vučinić, književnik i novinar, autor je pjesničkih zbirki: „Otkup glave”, „Ima nešto”, „Prijatelji, dobar dan”, „Kap zavičaja”, „Zemljom je tako”, „Željene ruke”,„Brašnjenik”, „Novo davno”, „Ključ od kuće”, „Strah od jave”, „Pod pragom zakopano”, „Pogano je pričati”, „Slane zavičajne”, „Trnosplet”, „Nema pravog melema”, „Majčina dušica”, „Dok smo odlazili” i „Povjeravanje bola”.
Pjesme Slobodana Vučinića prevođene su na ruski, poljski, bugarski, makedonski i slovenački jezik i zastupljene u antologijskim i panoramskim izborima. Dobitnik je književnih i novinarskih nagrada: „Risto Ratković” za mlade pjesnike, Nagrada limskih večeri poezije, Vukovi lastari, „Blažo Šćepanović”, „Radovan Zogović”, Nagrada SUBNOR-a Pljevlja, Prva nagrada Književne zajednice Jugoslavija, Vidovdanska povelja, Nagrada književnog društva „Zapis” iz Gornjeg Milanovca. Dobitnik je i Nagrade Udruženja novinara Crne Gore za životno djelo.<