Tribina „Riječ” Udruženja književnika Crne Gore preksinoć je bila posvećena temi „Za pjesnikinju zemlju starinsku”, naslovljenoj po istoimenoj pjesmi Desanke Maksimović. Uvodno slovo o ženi - muzi, vječnoj inspiraciji pjesništva i o razvoju ljubavne poezije govorili su pjesnikinja i kritičarka
Milica Kralj, inače urednica ove tribine, i pjesnik
Slobodan Vučinić.
Kako je navela Kralj, za otvaranje ove specifične večeri najprikladniji su stihovi Desanke Maksimović iz njene zbirke „Tražim pomilovanje”, odnosno stihovi pjesme „O poreklu”. Jer, u taj niz utisnuta su imena brojnih anonimnih, ali i onih pjesnikinja koje su su ušle u udžbenike istorije književnosti, navela je Kralj pobrajajući imena svih žena iz naše istorije za koje se zna da su pisale ili su bile povod za pisanje poezije.
– Zar muza, čarobnica i proročica i Homerova miljenica, zaštitnica Poezije, umjetnosti i nauke – nije žensko?! Zar pol poezije nije ženski?! Zar Žena: boginja, tvoriteljka, vezilja i pletilja, princeza i Pepeljuga, vladarka i robinja, progonjena i slavljena, rotkinja i nerotkinja, robijašice i ljubovce, Penelope i Euridike; snovkinja i lovkinja...zemlja starinska;... Mojre, one trorodne sestre što sudbinske niti pletu: prva započinje, druga je prede, a treća kida... nisu roda istoga!? One koje iz vlastitog bića vlastitom krvlju život daju. Ja sam ta - lirkinja i lirita; ona koja riječju pobune u muškom preovladajućem svijetu izriče čin neposluha. Jer, cio život pjesnikinje, „sveštenice rači” (po Ahmatovoj) i jeste veliki rat, a njena pjesma, svojevrsni čin subverzije u radikalnom smjeru osvajanja vlastite slobode; slobode žene, ženskog principa. Predočavanje i iščitavanje stvaralaštva koje pišu žene označava raznolikost individualnih poetika, sadržajnih, motivskih, jezičko-melodijskih obrazaca, poetskih simbola, svojevrsne osjećajnosti, osobenost pjesničkih modela koji je u skladu prvenstveno sa samjeravanjem unutrašnjeg stanja bića, kao i revalorizovanje uloge ženskog stvaralačkog subjekta - rekla je između ostalog Kralj.
Nakon izlaganja Vučinića i Kralj članovi UKCG prisutni na ovoj večeri govorili su svoju poeziju u Manastiru Sv. Simeona Mirotočivog u Podgorici, gdje se održava tribina. Pjesme u slavu žene čitali su:
Ljubisav Bjelić Morački, Rajka Petrić Mugoša, Sanja Veličković, Radomir Milić, Slobodan Bećo Došljak, Nikola Nenezić Čudesni, Bajo Sredanović, Božo Vučić, Milo Vučinić, Bećir Vuković, Vučinić i Kralj. Ž.J.
Nekad i danas izvor života i stub porodiceU obraćanju naslovljenom „Žena - majka izvor života i stub porodice” pjesnik Slobodan Vučinić fokusirao se na mjesto i značaj koji žena - majka zauzima u našoj sredini, kroz istoriju i danas.
– Jer osnovne i prve karakterne crte i osobine koje nas prate kroz cijeli život, posisali smo sa prvim kapljama majčinog mlijeka. Tako da s pravom možemo reći da je majka ta koja najviše čini i uslovljava razvoj i vaspitanje svoga poroda! Ona je oslonac i kućni temelj, pa se onda u našim krajevima od vajkada važi pravilo da kuća ne leži na zemlji, nego na ženi - rekao je Vučinić, između ostalog. Poseban dio predavanja posvetio je požrtvovanoj borbi, i to doslovnoj, majki za njihov porod i slobodu roda.
)){kind=small}
