Koja je to sila koja čovjeku daje snagu, koja ga uvijek tjera naprijed i kad se čini da je nemoguće oduprijeti se zlu ili spasiti voljenu osobu, otopiti nečije zaleđeno srce, sila koja čovjeku pruža mogućnost da odgonetne tajnu vječnosti? Jednostavno - ljubav. A, to je ujedno i možda najpotrebnija istina u ovom trenutku, koju u prvi plan donosi i predstava „Snježna kraljica” Dramske scene za djecu podgoričkog Gradskog pozorišta koja je sinoć premijerno igrala u velikoj sali KIC „Budo Tomović”. Komad u režiji
Jagoša Markovića nastao je po istoimenoj bajci Hansa Kristijana Andersena, a u dramatizaciji Jevgenija Švarca.
A, da je tako, potvrđuje i višeminutni aplauz, reakcije premijerne publike za koju je komad i rađen. Jednoglasni u ocjeni da im je predstava „super ” bili su sinoć devetogodišnjaci, drugari iz OŠ „Sutjeska”,
Pavel Risteski i
Petar Jovović.
Pavel kaže da mu je bilo zabavno, i da mu se najviše svidjelo što je Gerda uspjela da pronađe Kaja.
– Dopala mi se muzika, čuo sam je već negdje – zaključio je Pavel. Petar dijeli mišljenje svog druga i dodaje: „Dopao mi se i onaj dio na rolerima”.
Slične utiske s nama je podijelila i njihova vršnjakinja,
Teodora Brajović, učenica OŠ „Pavle Rovinski”. Njoj su se svidjeli kostimi glumaca, naročito sjajna haljina Snježne kraljice, iako je riječ o zločestom liku.
– Muzika mi se dopala, naročito na početku kada se Kaj i Gerda igraju. Cijela predstava je super, jer je bila i smiješna i dramatična. Naročito dio kada ga Snježna kraljica pretvori u lošeg dječaka. Ali, na kraju pobijede ljubav i prijateljstvo – kaže Teodora.
Ansambl „Snježne kraljice” čine glumci:
Jelena Simić - Gerda,
Emir Ćatović - Kaj,
Vanja Jovićević - Snježna kraljica,
Božidar Zuber - Razbojnik/Jelen,
Sanja Popović - Gavranka,
Maja Šarenac - Baka/ Velika razbojnica,
Miloš Pejović - Savjetnik,
Sejfo Seferović - Razbojnik,
Omar Bajramspahić - Gavran/ Razbojnik,
Lazar Đurđević - Pripovjedač/ Princ,
Lara Dragović - Princeza/ Mala razbojnica.
Scenograf je
Matija Vučićević, kostimograf
Marija Marković Milojev, dok je scenski pokret osmislio i izabrao muziku reditelj Marković.
Predstava igra reprizno danas i sjutra, od 12 časova, takođe u velikoj sali KIC-a „Budo Tomović”.
Ž.J.
Ljubav i mašta Glumac Emir Ćatović kaže da se osjeća predivno jer se napokon „desilo pozorište”, i da ga ne ometa činjenica da sala nije puna. Jer, bitno bi bilo i da su igrali za jednog gledaoca.
Na pitanje „kako je to biti zatočen u vremenu”, Ćatović odgovara da je to simboličan prikaz onog da čitav život možemo potrošiti tražeći krive vrijednosti.
– Čitav život nam može proći, čitava vječnost, a da nema ljubavi, mašte, nečeg pozitivnog, zdravog. Mi govorimo koliko je važno da pored materijalnog postoji i nešto neopipljivo – kaže Ćatović, navodeći da je to ljubav, i da ona omogućava izlazak iz vremena i prostora.