Barska izdavačka kuća „Mediteran Multimedia” objavila je prvu knjigu
Zorana Gojića „Podrumijske priče”.
Riječ je o zbirci legendi, anegdota i priča sa ove strane Rumije, koje je Gojić slušao, skupljao i zapisivao unazad nekoliko decenija.
Knjigu čine 153 priče, podijeljene u četiri poglavlja, „Priče usputne”, „Priče iz prve ruke”, „Sjenovite priče” i „Dumanja uz kafu”, i u njima se na najsuptilniji način pokazuje nit zajedničkog života sve tri vjere u Baru, uz međusobno uvažavanje i izuzetno poštovanje. Ona je svjedočanstvo o drugačijim prošlim vremenima, a način naracije, naročito u poglavlju u kome se citiraju sagovornici, odaje dah zaboravljenih riječi i govora kakav odavno nije u upotrebi. Posebnu pažnju svih koji su već pročitali djelo izazivaju priče o natprirodnim pojavama u selima i naseljima iz okoline Bara, koje je Gojić bilježio od Šestana do Zubaca.
– Pred vama su priče koje sam čuo, upijao, bilježio i uz njih rastao (âŚ) Ovo nije, niti može biti istorijska knjiga, već su samo zapisane riječi o događajima iz života Barana, od kojih mnogi više nisu među nama. Ako se nađe i poneka greška u faktima, praštajte, svašta se i u raznim verzijama čulo pokraj ognja. Prvi dio knjige su prepričane priče, iz raznih izvora, usmenih i štampanih; u drugom dijelu sam citirao sagovornike koji su mi otkrivali dijelove nepoznatog Bara. Među njima ima poljoprivrednika, radnika, ali i profesora i inženjera, te su zbog toga stilski različite, jer sam se, koliko se moglo, držao izvornog stila pripovijedanja, dijalekta i lokalizama, treće poglavlje je nastalo na isti način i pripada stvarima koje ne možemo da objasnimo savremenim načinom razumijevanja, a četvrti su razmišljanja koja sam zapisivao uz jutarnju kafu, između kompjutera i šporeta na drva - zapisao je, pored ostalog, autor u uvodu svoje prve knjige.
Recenzent djela „Podrumijske priče”, prof.
Neđeljko Đurović, potencira da je ova knjiga „romansirano svjedočanstvo o ljudskoj empatiji koja se nije povinovala diktatu jednog vremena”.
– Ova hronika originalnih kazivanja otkriće nam suštinu međuljudskih odnosa i dokazati koje vrijednosti našeg postojanja ne smijemo izgubiti. U njenim redovima, u kojima su ispisane priče iz perioda autorovog odrastanja i stasavanja, uočićemo zašto su i naši, današnji intimni strahovi, utajena sagrešenja i lažni uspjesi nebitni spram iskrenog priznanja i zahvalnosti dobročiniteljima - ističe prof. Đurović. D.S.
Zajednički život, a ne suživot– Iako su o našem Baru ispisane mnogobrojne, veoma lijepe i sadržajne stranice, svaki čitalac ove knjige neće se oteti utisku da je njena autentičnost ispunila određene spoznajne praznine. Naša najtananija, najmaštovitija i najemotivnija interesovanja o jednom razdoblju, o jednom načinu razmišljanja iz kojeg su proistekle vrijednosti po kojima je Bar prepoznat kao multikulturološka zajednica, u ovoj knjizi imaju svoje zadovoljenje. Njegova pouka da su „ljese našeg mozga, duše i srca otvorene za sve koji hoće život, jedni sa drugim kao odvajkada u Baru, a ne suživot - jedni pored drugih” najbolja je smjernica koju je jedna knjiga o Baru ikada imala - kaže Neđeljko Đurović.
)){kind=small}
