-„Ne Cijevnu u cijev” poruka je koju su juče jasno poručili ljubitelji prirode sa protestnog skupa koji je organizovao NVO Centar za zaštitu i proučavanje ptica u saradnji sa Biciklo.me, kako bi izrazili negodovanje zbog najavljene izgradnje mini hidroelektrana u kanjonu rijeke Cijevne u Albaniji. Smatraju da građani ne mogu imati koristi već samo štetu, jer ova rijeka je prirodno bogatstvo, pa ukoliko investitori odvedu vodu cijevima izgubiće se plaže, uništiti priroda a može doći i do poplava.
– Ovo je jedan posao koji građanima Crne Gore ne donosi nikakve benifite, već samo maloj grupi ljudi koji profitiraju zahvaljujući subvencijama koji im mi dajemo kroz naše račune za struju, a sa druge strane uništavaju naše rijeke i resurse. Podsjetiću da je do sredine ove godine u pogonu bilo 12 malih hidroelektrana, gdje je Vlada odobrila gradnju nekih 60- ak malih hidroelektrana, gradnja je odobrena najviše na sjeveru, dijelu države koji je najnerazvijeniji. Neke od ključnih povlastica koje imaju proizvođači električne energije su da razvijaju svoj biznis jer im je Vlada garantovala da će te subvencije imati 12 godina, garantovala im je otkup električne energije- rekla je Ines Mrdović, koordinator istraživačkog centra MANS-a.
Mrdović je ukazala da izgradnja hidroelektrane ne donosi građanima nikakvu korist što se tiče zaposlenja, već da će ostati bez osnovne potrebe za život.
–Nekoliko firmi koje u ovom času gazduju malim hidroelektranama imaju subvencije koje plaćaju potrošači a to čini više od polovine ukupnih njihovih prihoda. One profitiraju od onoga što im mi plaćamo,te firme su platile 12 puta manje koncesije u odnosu na subvencije koje su platili potrošači. Uticaj na zapošljavanje je minoran, kompletna priča Vladina da treba graditi te hidroelektrane jer će to pospješiti razvoj lokalnih zajednica je pala u vodu. Četiri firme koje gazduju malim hidroelektranama do kraja prošle godine zaposlile su ukupno 18 ljudi, od čega su polovina garantovano direktori - rekla je Mrdović.
Biolog Vuk Ivković navodi da se obično male hidroelektrane postavljaju u dijelu toka rijeke koji je u velikom nagibu te da zato dolazi do uklanjanja vegitacije i pojave većeg plavog talasa, koji dovodi do veće mogućnosti od poplava.
– Šta se dešava kad jedan investitor želi da napravi jednu malu hidroelektranu? Prva stvar je obezbijediti pristup, to je put i ako on ne postoji mora se probiti, pa i mali lokalni put koji koriste mještani biva oštećen mehanizacijom. Zatim, mora spustiti mehanizaciju u rječno korito, a da bi to uradio dolazi do mijenjanja rječnog korita odnosno devastira se njegov oblik. Sledeći korak je ukopavanje cijevi, a da bi se to uradilo neophodna je mehanizacija. Onda ide polaganje cijevi koje se ukopavaju u kanal koji prati riječno korito, dolazi do zahvata vode koja više neće ići riječnim koritom, već kroz cijev. Voda neće više moći da vrši eroziju, neće moći da se spira pijesak, šljunak i kao efekat tog procesa imamo manje rječnih plaža, manje prostora gdje će ribe da polažu svoja jaja, druge životinje moći da se hrane, sakrivaju i za druge biološke procese.Takva voda gubi mogućnost samoprečišćavanja, mijenja svoju temperaturu.Obično se male hidroelektrane postavljaju u dijelu toka koji je u velikom nagibu da bi se iskoristila snaga vode i proizvela veća električna energija. Na tom dijelu, ako se ukloni vegetacija dolazi do bujičnog talasa koji je veći nego obično. Taj talas neće se odraziti na mjesto gdje je napravljena hidroelektrana nego nizvodno. Najviše će da izgube mještani u donjem toku rijeka- objasnio je Ivković.
Sa njim je saglasna i Jovana Janjušević, iz NVO Centra za zaštitu i proučavanje ptica, koja navodi da gradnja hidroelektrana treba da se obustavi za dobrobit građana, jer ide u korist samo privilegovanoj manjini.
– Ono što tražimo danas jeste ne samo da se zaustavi ludilo malih hidrocentrala već da se naš glas čuje. Nećemo tražiti da se poštuju zakoni, propisi, konvencije jer je to normalno da u 21. vijeku jedna zemlja poštuje zakone koje je donijela, konvencije koje je ratifikovala. Mi želimo da se sa riječi pređe u konkreatna djela. Ako je Vlada Albanije u konkretnom slučaju Cijevne, rekla da nema saznanja da postoji dozvola za izgradnju 14 malih hidrocentrala od kojih je jedna već izgrađena a dvije se rade, onda takav rad treba obustaviti- rekla je Janjušević.
Građani poručuju da će braniti rijeku svim silama jer ona za njih predstavlja osnovu za život i važan prirodni resurs.
– Mi ne samo da nemamo korist zbog ove izgradnje nego imamo ogromnu štetu jer naš cjelokupni životni ambijent je ugrožen. To je sve povezano, mi ljudi smo dio prirode i zavisimo od nje, a ona će da bude uništena. Voda je naše osnovno pravo, cjelokupna planeta je od dvije trećine vode, a ovim se uništava jedna rijeka. Ne smijemo dozvoliti da do toga dođe, da naša voda više nije naša - rekla je Milica Kovačević.
Miško Leković kaže da bi trebalo prirodne ljepote da čuvamo i koristimo da profitiramo u turizmu.
– Čista logika mi kaže da bi izgubili jedan jako bitan resurs prirodnog okruženja koje bi trebalo da valorizujemo kroz turizam prije svega. Ovako ide u korist pojedinaca i ovo je pogrešan smjer da se jedan prirodni resurs usmjeri- kazao je Leković.
M.M.N.