Usvajanjem novog propisa u Skupštini Glavnog grada autori murala, najstarije umjetničke kompozicije, da bi mogli da ih oslikaju moraju prvo proći razne komisije i dobiti dozvile. Crtaj kako ti se kaže, tako uglavnom upućeni komentarišu novi lokalnoi propis koji zadire u umjetničke slobode i pokušava da ograniči slobodu stvaralaštva.
Dopunjena Odluka o komunalnom redu propisuje da se murali i drugi oblici vizuelne komunikacije nekomercijalne sadržine mogu oslikavati ili postavljati na spoljnim djelovima zgrade samo na osnovu odobrenja organa lokalne uprave nadležnog za komunalne poslove. U njoj se još navodi da se uz zahtjev dostavlja idejni projekat, dokaz o pravu svojine na objektu, saglasnost vlasnika objekta, odnosno skupštine etažnih vlasnika. To je tek početak procedure jer slijesi vijećanje.
– Organ lokalne uprave nadležan za komunalne poslove pribavlja mišljenje komisije za murale i druge oblike vizuelne komunikacije. Komisiju obrazuje gradonačelnik iz reda stručnih lica iz oblasti umjetnosti, istorije umjetnosti, arhitekture, prava... na preldog organa lokalne uprave za poslove kulture – piše u odluci.
Jedan od naših najpoznatiji umjetnika koji oslikava murale Mišo Joskić smatra da je opravdano da postoji neka komisija koja bi kontrolisala da se eventualno ne šalju poruke mržnje nacionalne, vjerske i seksualne netrpeljivosti i slične negativne poruke.
–Smatram da treba odrediti lokacije, kao i odvojiti budžet za umjetnike da se sami izraze na način koji sami smatraju da treba. Svjedoci smo da u zadnje vrijeme street art postoji u Crnoj Gori i da grad treba dati podršku umjetnicima – kaže Joskić.
On ističe da, kada se umjetnicima određuje tema i kontroliše se da je to „tezgarenje”.
– To se zove tezga. Umjetnici su često prinuđeni na „tezgarenje” nažalost – kaže Joskić.
Slikarka Ivana Stanić kaže da umjetnicima treba dati umjetničku slobodu.
– Postoje murali i grafiti, a razlika je samo u tehnici izvođenja. Murali su zidno slikarstvo i rade se na zidnim površinama. To je najstarija zidna tehnika koja je počela kao pećinsko slikarsvo, a kasnije kao freskopisanje. Ranije je to bilo po narudžbi, jer su se radili sveci, a imate u grčkoj kulturi prije toga opisivanje svakodnevnog života. Danas mi imamo mješavinu murala koji se rade po narudžbini i koji su komercijalnog tipa, ali imate i mural kao samostalni izraz umjetnika i to finansira umjetnik. To kako je sada zamišljeno da se radi je tezga, jer se radi po narudžbi, da se tema, ako umjetnik ima koncept radi po njemu, prilaže rad, zasijeda komisija i bira rad umjetnika. Kod nas se umjetnici slobodno izražavaju na zidovima zapuštenih prostora i to je način slikanja koji je oslobođen od porudžbine. Ako se budu mnogo uplitali u rad umjetnika onda to nije umjetničko djelo nego narudžba – kaže Stanić.
Slikarka Nina Vukčević kaže da se ovakve odluke donose jer su se po ulicama pojavili ljudi koji rade murale i grafite, a dio njih ne zna da radi.
– Zbog takvih ljudi milo mi je da se to uredilo, a opet komisije koje će odlučivati su mi pod znakom pitanja. Koliko su relevantne, a može se vidjeti da nijesu, jer u principu imaju iste favorite. Umjetniku se može odrediti lokacija gdje da slika i možda koje boje da koristi, ali mu se ne smije niko miješati. Postojaće kao i do sada određeni konkursi koji opet nijesu sporni koliko komisije koje biraju. Komisije treba da se mijenjaju često. Glavni grad je nekada davao atelje umjetnicima, ali ni toga više nema – ističe Vukčević.
Ona navodi da se umjetničkim djelom naziva rad sve dok se u njegovo stvaranje ne upliće druga osoba.
– Umjetničko je djelo sve dok osoba koja je naručila da joj se mural nacrta ne traži previše. Može da izraži želju, a da umjetnik radi kako hoće, odnosno kako je inspirisan – kazala je Vukčević. A.D.

---