Građanski pokret Ujedinjena reformska akcija (URA) sarađivaće sa svima koji javno definišu da na narednim državnim izborima neće biti na klupi rezervnih igrača ovakve Demokratske partije socijalista, kazao je u intervjuu za „Dan” predsjednik Građanskog pokreta Žarko Rakčević.
– Posvećeni smo okupljanju slobodnih ljudi i istomišljenika i izgradnji organizacione mreže širom Crne Gore. Raduje me što mladi ljudi različitih nacionalnosti prepoznaju URA za promjene. Primjećujete da se mi bavimo procesima, ukazujemo na greške vladajuće koalicije i predlažemo alternativna rješenja – rekao je Rakčević, ocjenjujući da su izbori realniji u 2016. godini i u jednoj mjeri će zavisiti od dobijanja pozivnice za NATO, ali i od ozbiljnosti opozicionih snaga da udruženo djeluju da se ne ponove neregularni izborni uslovi i neslobodno izjašnjavanje građana.
Šta Vas je motivisalo da se opet aktivno angažujete u politici?
– Nepristajanje na čudovišnu crnogorsku svakodnevicu. Vjerovao sam i vjerujem u Crnu Goru kao održiv sistem, sigurno i prosperitetno mjesto za življenje. Slobodan čovjek ne može biti ravnodušan posmatrač i prećutati ekonomsko-socijalno, državno-političko i moralno čerečenje svoje države.
Nasledstvo od predaka je rasprodato. Uništena je privreda, a stotine fabrika su zatvorene katancima. Nezaposlenih je zvanično 35.000, među kojima 11.000 visokoškolaca. Nastavlja se masovno iseljavanje. Uništavaju se i ljudski i prirodni resursi. Bogom dane prirodne dragulje kao obalni pojas, šume i vode, podobni ortaci vlastele bez stida, nemilice i neznaveno raubuju. Javnim interesom se proglašava izgradnja zabranjenih gradova na obali od ofšor sumnjivih partnera, a građani snose i finansiraju stotine miliona palih državnih garancija KAP-a, Željezare, Primorke koje su ortački poklonjene privatnim kompanijama...
Politička elita je napravila krajnje neodgovornu međugeneracijsku preraspodjelu tereta. Potomcima ostavljamo opustošenu zemlju i ogromne dugove. Ostavljamo i organizovane kriminalne grupe, narko-kartele, ubistva po ulicama, zapaljene automobile i besperspektivnost.
Crna Gora kao građanska i sekularna država ne može biti stabilna i održiva ukoliko je bilo koji narod ili socijalna grupa getoizirana. Samo pošten odnos i puna ravnopravnost i zastupljenost i Crnogoraca, i Srba, i Bošnjaka, i Albanaca, i Hrvata čine stabilnom ovu državu. Građanska Crna Gora nije stabilna ako dio predizborno kupljene političke, nacionalne ili vjerske elite juri drumom, a narod tumara šumom.
Budućnost svoje porodice vezao sam za Crnu Goru. Decenijama značajno više javno stvaramo nego trošimo. Od politike niti sam živio, niti ću da živim.
Kako to mislite?
– Ko nije teško obolio od smrtnog grijeha zvanog zavist, to zna. Koristim priliku da javno zahvalim „Danu” na profesionalnom i objektivnom praćenju dijela višegodišnjih udara i ponižavanja moje porodice. Ako je nekome lakše, neka odgovor nađe u ,,paženju, maženju i povlašćenom statusu” Žarka Rakčevića. U javnom djelovanju svjesno sam se opredjeljivao za manjinske, ali pravedne i progresivne ideje. Kad vrijeme, majstorsko rešeto, da za pravo mojim javnim stremljenjima svojom voljom sam napuštao ,,pobjedničku i većinsku poziciju” slast i vlast. Zadovoljstvo mi je što ne strecam ni od jedne svoje ideje, rečenice ni javnog djelovanja ovih četvrt vijeka.
Raspad moje Juge, pokušaj reformista da preduprijede rat, nacionalizam, zločini, Dubrovnik, deportacije, sankcije, pljačka kroz hiperinflaciju, građanska nezavisna Crna Gora u EU, šverc cigareta, privilegije – stanovi, upravni odbor, službena auta, bilans pokretne i nepokretne imovine funkcionera, pogrešan model razvoja – klijentilistički kapitalizam i kvazi neoliberalizam, zločini nad KAP-om, milionske nepokrivene državne garancije privatnim kompanijama, potrošačko zaduživanje i neodržive javne finansije, posledice forsiranja izgradnje parčeta auto-puta... Nijesam podilazio većinskom stavu, naprotiv. U zemlji koja njeguje i forsira podaništvo i klimoglavce, to se ne prašta.
Slobodni ljudi, okupljeni oko građanskog pokreta URA različitih nacionalnosti i dobi znaju da je Crna Gora održiv sistem i da je dobar domaćin može znanjem i upornim radom oporaviti i od nje napraviti uzor i željeno mjesto za život. Varaju se oni koji misle da je održivo stanje u kojem ogromna većina živi loše, i ispod granice siromaštva. Želimo dati doprinos prekidu jedne loše politike i demokratskoj promjeni vlasti.
Ko su potencijalni partneri Građanskog pokreta URA na opozicionoj sceni?
– Posvećeni smo okupljanju slobodnih ljudi i istomišljenika i izgradnji organizacione mreže širom Crne Gore. Raduje me što mladi ljudi različitih nacionalnosti prepoznaju URA za promjene. Primjećujete da se mi bavimo procesima, ukazujemo na greške vladajuće koalicije i predlažemo alternativna rješenja. Nećemo se baviti događanjima u opoziciji, niti trošiti vrijeme i energiju na isprazno nadgornjavanje.
Uvjereni smo da će URA ostvariti odličan rezultat, ali svjesni smo da nema promjena bez saradnje ozbiljnih i odgovornih ljudi u opoziciji. Koga možete i kod kuće i van ubijediti da ste ozbiljna alternativa ovakvoj vlasti ako ste neozbiljni i nepouzdani? Jasno smo saopštili da u ovakvoj Crnoj Gori nema trećeg puta i da je osnovni preduslov oporavka promjena ove politike i ove vlasti.
Sarađivaćemo sa svima koji javno definišu da na narednim državnim izborima neće biti na klupi rezervnih igrača ovakvog DPS-a.
Posebno dobru saradnju u jednom periodu imali smo sa gospodinom Lekićem i Demokratskim frontom. U novonastalim okolnostima vjerujem u blisku saradnju sa Lekićevim Demosom, ali se nadam i da će Demokratski front profilisati politiku građenja mostova saradnje unutar opozicije.
Da li je pitanje NATO integracija prepreka za opozicionu saradnju?
– Nijesam vidio prevelike prepreke ni u dosadašnjem različitom pristupu ovom pitanju u okviru Demokratskog fronta. Previše je u maloj Crnoj Gori isforsiranih podjela. Članstvo u NATO nije jednostavna crno-bijela priča, a još manje bi trebalao da onemogući saradnju onih koji žele drugačiju, bolju Crnu Goru u EU. Treba nam ozbiljni i široki demokratski dijalog oko ove teme, i demokratska odluka ako dobijemo poziv. Građanski pokret smatra da je sumarno, kad se zbroji pozitivno i negativno, nešto više racionalnih razloga koji obezbjeđuju maloj Crnoj Gori na Balkanu veće šanse za stabilnost i prosperitet u društvu država članica NATO. U proteklih stotinu godina Crna Gora je prošla kroz pet ratova, šest različitih državno-pravnih okvira i tri puta je mijenjala granice. Trenutno postoji problem Prevlake, Sutorine, 40 kilometara granice sa Kosovom , priča o prirodnim granicama Albanije.
Šta time želite reći?
– Imam utisak da se previđa činjenica da je poslije pada Berlinskog zida uspostavljena nova geopolitička i vojno-bezbjedonosna mapa Evrope i Mediterana. Bilo bi opasno da ostane ostrvo u matici i tokovima jasnih geostrateških kretanja. Takođe, novi izazovi moćnog organizovanog kriminala, narko-kartela, terorizma, naoružanog fanatizma i prijetećeg migracionog talasa traže od ozbiljnih ljudi da promišljeno i racionalno slijedimo sopstvene interese izvjesnije stabilnosti i prosperiteta.
Nije li učinjeno javnim da je vojska Srbije imala preko dvadeset zajedničkih vježbi sa članicama NATO i dvije sa vojskom Ruske Federacije. Naše je viđenje da moramo biti svjesni sopstvene veličine i realnim dometima naše diplomatije iskreno se zalagati i doprinositi uspostavljanju saradnje i partnerstva između EU,SAD I Ruske Federacije, a upozoravati na opasnosti klime nepovjerenja i novog hladnog rata.
M.VEŠOVIĆ
SDP nema snage za otklon od DPS-a
Koliko je saradnja sa SDP-om moguća nakon dešavanja u vezi sa postizbornim sporazumima u Podgorici?
– Sa žaljenjem ću ponoviti viđenje da je prepoznatljiv sistem vladanja i djelovanja DPS-a progutao većinu aktuelnog rukovodstva SDP-a. Nijesu oni promijenili taj sistem iznutra nego je taj sistem promijenio njih iznutra. Većina Podgoričana je željela promjene i kako ta koalicija nije željela javno da garantuje da neće postizborni savez sa DPS-om, Forum 2010 i ja spolja smo javno podržali gospodina Lekića i DF. Nažalost, ta prevara je u Glavnom gradu donijela koalicionu prevagu DPS-u. Treba li poslije svih ovih godina i zaklinjanja SDP-a komentarisati jednoglasnu podršku ambasadoru Mugoši?