Crna Gora nema iskustvo sa smjenjivošću vlasti, pa imamo srastanje države i partije, preciznije, vladajuća partija je kroz svoje političko djelovanje dominantno oblikovala državne institucije, odnosno njihov kadrovski izraz, ocijenio je juče pravnik Boris Marić. On je u razgovoru za „Dan” istakao da je u Crnoj Gori sada evidentno nepostojanje konsolidovane i funkcionalne demokratije.
– U tom kontekstu iluzorno je bilo očekivati da same institucije bez neophodnog političkog pa i međunarodnog pritiska adekvatno odgovore na izazove afere „Snimak”. Afera „Snimak” je najbolja potvrda neučinkovitosti reforme javne uprave i nepostojanja konsolidovane i funkcionalne demokratije. U krajnjem, ona je potvrda da crnogorski izbori ni nakon toliko vremena nijesu fer i slobodni – kazao je Marić, ministar rada u nekadašnjoj vladi izbornog povjerenja.
Prema njegovom mišljenju, u fokusu primarno treba da bude prevencija dešavanja viđenih u aferi „Snimak”.
– Ako želimo da budemo realni, pitanje odgovornosti aktera nije primarno u fokusu, već prevencija ovih dešavanja u budućnosti, pa se stoga postavlja pitanje – kako doći do slobodnih institucija sa snažnim integritetom, sposobnih da sprovedu zakone u skladu sa principima vladavine prava. Odgovor, sviđalo nam se to ili ne, leži u rukama političkih elita – istakao je Marić.
Naš sagovornik je podsjetio da Administrativni odbor Skupštine Crne Gore ni nakon nekoliko ponovljenih javnih poziva ne uspijeva da popuni upražnjeno mjesto člana Državne izborne komsije (DIK) iz reda civilnog sektora.
– Nemogućnost da Državna izborna komisija bude popunjena predstavnikom civilnog društva odraz je političke krize u kojoj se nalazimo i pokazatelj nepoštovanja više puta iznijetog stava relevantnih nevladinih organizacija, da treba ući u dublju reformu, odnosno depolitizaciju DIK-a. Naravno, ukoliko Državna izborna komisija ne bude odlučivala u punom kapacitetu, moći će se postaviti pitanje legaliteta potencijalnih izbora – naglasio je Marić.
Govoreći o predsjedničkim izborima naredne godine, i šta bi opozicija trebalo da uradi i da li je zajednički kandidat uopšte moguć, kazao je da je potrebno jedinstvo u namjeri da vlast u Crnoj Gori bude smjenjiva.
– Opozicija u prvom koraku mora ukinuti praksu unutaropozicionog, nekada i vrlo neukusnog, a svakako kontraproduktivnog napadanja. To ne znači da treba prekinuti sa argumentovanim dijalogom i uvesti opoziciju u neprirodnu monolitnost mišljenja, ali znači jedinstvo cilja u namjeri da vlast u Crnoj Gori bude smjenjiva. U tom kontekstu predsjedinički izbori jesu veliki test za opozicione strukture – smatra Marić.
Kako je istakao, jedinstveni predsjednički kandidat zvuči primamljivo i nije teško zaključiti da bi imao jasne šanse da pobijedi kandidata Demokratske partije socijalista.
– Ipak, realnije je u ovom trenutku očekivati više kandidata, ali bi bilo neophodno da u slučaju ulaska jednog od opozicionih kandidata u drugi krug ostali opozicioni kandidati njega bezrezervno podrže. To bi bili kvalitativni iskoraci koji bi brzo dali rezultate – rekao je Marić.
On je naglasio da postoji i opasnost manje izlaznosti, što bi DPS kandidatu povećalo šanse pobjede u prvom krugu.
– U slučaju istrajavanja na međusobnim optuživanjima, sa više opozicionih kandidata, postoji realna opasnost manje izlaznosti, što bi DPS kandidatu povećalo šanse pobjede u prvom krugu. Imali bismo ponavljanje 2008. godine i ozbiljnu devastaciju dosadašnjeg opozicionog djelovanja – ocjenjuje Marić.
M.V.
Đukanović još vaga
Govoreći o tome hoće li šef DPS-a Milo Đukanović ipak biti kandidat za predsjednika Crne Gore, Marić je naveo da Demokratska partija socijalista ima potrebu da kandidat na izborima bude predsjednik stranke.
– Takvi glasovi se stidljivo provlače kroz crnogorske medije, međutim, mislim da ni sam Đukanović u ovom trenutku ne zna odgovor na ovo pitanje. Prema mom sudu, Crnoj Gori su potrebni kandidati koji mogu da djeluju kao integrativni faktor, što Đukanović nije. Njegova eventualna kandidatura, iako iz pozicije DPS-a politički logična, doprinijela bi daljem polarizovanju crnogorskog društva – navodi Marić.