Sa stanovišta građana koji žele promjenu vlasti potpuno je svejedno ko je u opoziciji jači od koga ako se vlast ne mijenja. Sukobi između opozicionih stranaka idu na zadovoljstvo i korist vlasti i potpuno je nevažno koji su motivi sukoba, ocijenio je advokat i bivši predsjednik Narodne stranke Dragan Šoć. On je u intervjuu za „Dan” kazao da je moć Mila Đukanovića, koja proizilazi iz pozicije šefa DPS-a, realnija i veća od formalne moći pojedinih institucija.
– Ova činjenica govori koliko smo daleko od demokratske i pravno uređene države. Dok god je vlast vezana i proizilazi iz moći pojedinaca, a ne ustavnih institucija nema govora o demokratski uređenom društvu i državi – ocjenjuje Šoć.
• Dugo ste u politici. Kako vidite situaciju u opoziciji danas, imajući u vidu da funkcionalnog jednistva još nema, i svađe i međusobne optužbe su vrlo česte?
– Bio sam u politici 16 godina. Od 2009. godine politiku pratim kao svaki drugi građanin. Na moju žalost, odnosi unutar opozicije ništa se nijesu promijenili. Može se reći da su svađa i sukobi među opozicionim strankama nešto uobičajeno, a saradnja rijetkost – praktično incident. Stiče se često utisak da je u opoziciji važnije da poboljšaju svoj rejting nego da sruše vlast. Sa stanovišta građana koji žele promjenu vlasti, potpuno je svejedno ko je u opoziciji jači od koga ako se vlast ne mijenja. Dakle, sukobi između opozicionih stranaka idu na zadovoljstvo i korist vlasti i potpuno je nevažno koji su motivi sukoba. Plašim se, a daj Bože da griješim, da će se taj trend dioba i sukoba na opozicionoj političkoj sceni nastaviti, i da ćemo i u narednom izbornom ciklusu imati prilike da prisustvujemo nadmetanju među opozicionim strankama za poziciju najjače, ali ipak opozicione stranke.
• Imajući u vidu bojkot parlamenta i brojne druge probleme, koji je, po Vašem sudu, najbolji način da se riješi politička kriza u Crnoj Gori?
– Rizikujući da me napadnu, reći ću da je bojkot parlamenta nepotpuno rješenje sa stanovišta osporavanja legitimiteta vlasti. Dok god opozicija drži mandate koje je dobila na izborima čiji legitimitet osporava, a u pojedinim opštinama čak i vlada, neće postići cilj – vanredne izbore. Ako već ostaju kod teze da su izbori koji su se desili u ambijentu „državnog udara”, kako tvrdi vlast, nelegitimni, onda treba delegitimisati vlast koja je proizišla iz njih. Jedini dosledan način za to je da se vrate svi mandati opozicije na svim nivoima. Mislim da bi to ozbiljno zamislilo strani faktor koji ima nesumnjiv uticaj na politička dešavanja u Crnoj Gori. Dok god postoji mogućnost da se u određenom trenutku, iz ovih ili onih razloga dio opozicije vrati u Skupštinu, i dok opozicija vlada u pojednim opštinama, vlast može da tvrdi da opozicija tim činom suštinski priznaje legitimitet izbora. Ne vidim da je neko u opoziciji spreman na takvu žrtvu.
• Kako vidite političku poziciju Mila Đukanovića, s obzirom na sve češće ocjene da će ga pritisak iz EU i NATO-a zaustaviti u namjeri da se kandiduje na izborima za predsjednika Crne Gore iduće godine?
– Iako ga nema na državnoj sceni, Đukanović je i dalje ključni čovjek oko koga se vrti politika Crne Gore. Rekao bih da je njegova moć, koja proizilazi iz pozicije šefa DPS-a, realnija i veća od formalne moći pojedinih institucija. Već ova činjenica govori koliko smo daleko od demokratske i pravno uređene države. Dok god je vlast vezana i proizilazi iz moći pojedinaca a ne ustavnih institucija, nema govora o demokratski uređenom društvu i državi.
Sa stanovišta stranog faktora Đukanović je čovjek koji realno ispunjava ono što oni hoće i ima moć da to uradi bez unutrašnjih potresa. Priznanje Kosova i ulazak u NATO bez referenduma jasno govore o tome. Prema tome, za sponzore aktuelne politike Crne Gore potpuno je nevažno kakav je Đukanović i kakva je Crna Gora. Njima je važno da se ispunjavaju njihovi nalozi i interesi. Ako ocijene da im Đukanović više nije potreban za to, bez oklijevanja će ga pustiti niz vodu, ali ako ocijene da im je još potreban, neće imati ništa protiv da ga vide kao šefa države. Sa stanovišta DPS-a, Đukanovićeva kandidatura je siguran dobitak na predsjedničkim izborima a moguće je da na njegovoj harizimi i kandidaturi organizuju i vanredne parlamentarne izbore i potuku još jednom razjedinjenu i posvađanu opoziciju.
• Iz Vašeg ugla, kakav će biti epilog afere „Državni udar” i kako komentarišete postupanje tužilaštva u tom slučaju?
– Već sam rekao i ponavaljam na osnovu onoga što sam mogao da saznam iz javno objavljenih dokumentata i izjava, tužilaštvo će imati ozbiljan posao da dokaže optužbu, posebno kada se radi o liderima DF-a. Kako god, tužilac Milivoje Katnić je u ovom predmetu praktično uložio sav svoj kredibilitet i karijeru. Ono što je loše u svemu je da je postupanje državnih organa, posebno tužioca Katnića, u pojedinim momentima imalo izrazitu političku obojenost, pa je čitav slučaj umnogome već sad kontaminiran ozbiljnom sumnjom da je sve ovo samo dio političkog obračuna vlasti ili jednog njenog dijela sa DF-om. Dodatno, političku boju daje činjenica da je Zapad presudio da nema sumnje da se Rusija umiješala u unutrašnju politiku Crne Gore i da je pokušala da izvrši „državni udar” i čak organizuje ubistvo tadašnjeg premijera Đukanovića.
U opisanom abijentu, na velikom iskušenju i ispitu biće crnogorsko sudstvo. Biću slobodan da ukažem da će ovaj slučaj učvrstiti nezavisnost i autoritet crnogorskog sudstva ili ga do kraja uništiti. Ako je vjerovati nezvaničnim kladionicama među poznavaocima prava i sudstva, vlada uvjerenje da će lideri DF-a biti bar prvostepeno osuđeni, ali ne i uvjerenje da će ta odluka biti činjenično i pravno valjana.
M.VEŠOVIĆ
Centralizacija da bude prioritet, ne žuriti u EU
• Kakva bi danas bila ključna politička zalaganja Narodne stranke?
– Mora se bez rezervi i odlaganja integrisati državotvorni narod u Crnoj Gori, a to su oni koji sebe nacionalno definišu kao Srbe ili Crnogorce. To je jedan i jedinstven narod. Sve koji su protiv toga smatram anticrnogorcima i antisrbima i u najmanju ruku neodgovornima prema interesima Crne Gore. Sva sporna identitetska pitanja otvoriti i pozvati na ozbiljnu debatu, bez predrasuda u nju uključiti kako političare, tako i kulturne, naučne i druge institucije. Taj dijalog će potrajati ali sam siguran da će uz malo pameti i dobre volje dovesti do rezultata.
U spoljnoj politici postupati sa više samopoštovanja. Nemamo mi mnogo prijatelja da bi ih se mogli odricati, a velike sile nemaju saveznike i prijatelje već samo poslušnike, od kojih traže da ih u svemu i bez pogovora slijede. Ne moraju baš tako brutalno otvoreno da upravljaju Crnom Gorom pojedine zapadne ambasade. Naši preci su bili u mnogo gorem položaju, i političkom i ekonomskom, pa su imali mnogo više samopoštovanja i spoznaje o stvarnim intersima.
Ovo važi i za unutrašnju politiku. Imamo mi i pometi i tradicije da sami kreiramo pravni sistem, usvajajući opšteprihvaćene vrijednosti modernih država, ali primjenjujući ih na naše uslove. Umjesto što nekritički prihvatamo sve što nam sa Zapada stiže, bolje bi bilo da se oslonimo na tradiciju. Bogišićev Opšti imovinski zakonik bio je saglasan sa najsavremenijim dostignućima građanskopravne materije onoga vremena, ali je bio potpuno crnogorski, i jezikom institucija prilagođen tadašnjoj Crnoj Gori, razumljiv i primjenjiv svakom Crnogorcu, a malo ih je bilo pismenih u to vrijeme. Šta nas sprečava da radimo što i Bogišić. Čemu ti kompleksi koji se vidi iz svakog susreta sa strancima.
Takođe, velika je greška decentralizovati malo društvo poput Crne Gore kad nemamo kadrova i kapaciteta za upravljanje većim gradom, a ne državom i 23 opštine. Posebno je politički opasno i neodgovorno praviti opštine na nacionalnoj osnovi.
• Kako to mislite?
– Petnjica, Gusinje i u najavi Tuzi su apsolutno neodržive (kao i mnoge druge, uostalom). Iz ove Pandorine kutije ne može izaći ništa dobro. Crna Gora treba i mora da bude centralizovana sa kompetentnom upravom i jasnom odgovornošću za sprovođenje zakona.
Isto tako, nema nikavog razloga da žurimo u EU. Izlazak Velike Britanije iz EU (hvala Bogu da je konačno izašla), migrantska kriza, ekonomski problemi, čine da je EU u previranju i veliko je pitanje kako će se taj proces završiti. Uz to, prejaka je to konkurencija za slabašno crnogorsko društvo, koje se još nije politički i ekonomski formiralo kako valja. Malo manje euforije oko EU, da ne kažem evroskepticizma ne bi bilo loše u politici. To, naravno, ne znači da ne treba da se mijenjamo i usaglašavamo sa evropskim vrijednostima. Naprotiv, ali treba da evropske vrijednosti odvojimo od birokratske interpretacije tih vrijednosti od institucija EU.
Naše ključne ideje su i dalje aktuelne
• Vraća li se Narodna stranka na političku scenu Crne Gore?
– Nažalost, Narodna stranka je u stanju političke hibernacije, ako tako mogu reći. Već osam godina nema nas u institucijama, ali nas ima među onima koji nas i sada krive za sve i nalaze u nama dežurne krivce za svoje frustracije. Svako pojavljivanje nekoga ko je prepoznat kao dio Narodne stranke, makar se ticalo neke teme koja nema veze sa aktuelnom politikom, izaziva histerične reakcije jednog kruga ljudi koji svoj politički smisao nalaze sipajući žuč na NS preko društvenih mreža.
Iako su se svojski trudili da unište NS, naročito od 2000. godine, i to kako vlast, tako i neke naše navodne opozicione kolege, bez rezerve ću poručiti da su sve ključne ideje za koje se zalagao NS i dalje aktuelne. I dalje je Crna Gora podijeljena i posvađana, s tim da su na istorijske podjele dodate neke nove. I dalje se politički sistem i politička svijest u Crnoj Gori nije promijenila – jesmo formalno izašli iz komunizma, ali nije komunizam iz nas. Pri tome ne mislim na komunizam kao socijalnu ideju već kao način vladanja. I dalje se crnogorstvo gradi na antisrpstvu, a srpstvo na anticrnogorstvu – a i jedno i drugo je u sukobu sa svim što čini istorijski identitet Crne Gore.
U spoljnoj politici izgubilo se svako dostojanstvo i Crna Gora je postala sluga interesa koji su suprotni njenim nacionalnim i državnim interesima i tradiciji.