Umjesto poslanika DPS-a Obrada Miša Stanišića, koji će biti imenovan za novog crnogorskog ambasadora u Bosni i Hercegovini (BiH), u poslaničke klupe stranke na vlasti dolazi Draško Vučinić, nekadašnji odbornik u podgoričkom parlamentu. Ta vijest sama po sebi možda ne bi predstavljala neko veliko iznenađenje, imajući u vidu da je Vučinić na listi DPS-a odmah iza Nikole Divanovića, kome je mandat poslanika potvrđen nedavno, da nije riječ o sinu bivšeg poslanika DPS-a Bora Vučinića.

Nije, međutim, to jedini primjer da očeve iz DPS-a u državnom parlamentu nasleđuju sinovi – od 2016. godine poslanik partije na vlasti u Skupštini je Nikola Rakočević, sin Gorana Sita Rakočevića, koji je takođe nekada bio poslanik DPS-a. U međuvremenu, mlađi Rakočević je imenovan za šef kluba poslanika partije čiji je lider predsjednik države Milo Đukanović.

Ovim svojevrsni nepotizam u vladajućoj stranci dobija dosad neviđene oblike – dešava se i da očevi sinovima ostavljaju poslaničke funkcije. Vjerovatno sličnog primjera nema nigdje u regionu i šire.

Kako je Crna Gora jedina zemlja u Evropi u kojoj nikada nije smijenjena vlast na slobodnim izborima, ova pojava je još važnija.

Draško Vučinić bi uskoro trebalo da bude imenovan, nakon što se potvrdi ambasadorski mandat Stanišiću, a njegov otac Boro Vučinić, osim što je bio ministar i šef tajne službe, svojevremeno je bio i poslanik DPS-a.

Politički analitičar Božidar Čolaković rekao je da je u Evropi, sasvim sigurno, nezabilježen sličan primjer – da je partija nastala iz komunističke toliko dugo opstala na vlasti, a da nijednom nije iskusila opozicioni status. Kako tvrdi, to se dešava bez obzira na brojne, najblaže rečeno, strateške promašaje.

– Vrijeme koje je moralo biti iskorišćeno na tranziciju u novo državno uređenje, kao u ostalim državama bivšeg istočnog bloka, potrošeno je na slijepo poslušništvo i „nevoljno” saučestvovanje u krvavom građanskom ratu, pri čemu je tradicionalni sistem vrijednosti na kom su ovo društvo i država počivali razoren do mjere da su šverc i siva zona, koja se graniči sa kriminalom, postali privredna grana. Posledice tog katastrofalnog (ne)snalaženja osjećaju se i danas – zaključio je Čolaković.

M.V.

---

Sunovrat elementarnih vrijednosti demokratije
Čolaković kaže da je mjera uspjeha, tj. opstanka na vlasti, postala mjera sveopšteg sunovrata svega, od pri(h)vatizacije društvene imovine preko standarda građana.

– Podsjetimo se, recimo, novčanice od pola biliona dinara – do elementarnih vrijednosti koje državu čine demokratskom – kaže naš sagovornik.