Da do sukoba u partijama po pravilu dolazi kad god im se pozicija na političkoj sceni uzdrma primjer je i vladajuća Demokratska partija socijalista (DPS), kojoj je pozicija i te kako poljuljana nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Iz te partije svakodnevno stiže niz saopštenja o njihovom „učinku na sve strane“, očigledno kako bi se zakamuflirala realna slika.
I javni nastupi šefa te stranke
Mila Đukanovića i njegovog zamjenika
Duška Markovića pokazuju da nešto ipak nije u redu. Kad god šef partije izađe sa nekom „jakom” porukom, već sjutradan se oglašava njegov zamjenik Marković da tu poruku ublaži. Najsvježiji primjer je obraćanje šefa partije na sjednici tivatskog odbora DPS-a, kad je činjenicu da vjerujući narod svakodnevno u litijama širom Crne Gore traži pravdu za svetinje prokomentarisao sledećim riječima: „Ne dozvolite da se vaša vjerska sloboda zloupotrebljava na način na koji se ovih dana zloupotrebljava da bi se srušila Crna Gora. Ne dozvolite da budete dio tog ludačkog pokreta”. Gotovo da niko iz civilnog sektora i opozicionih partija nije ostao nijem na takvu „ocjenu” sopstvenog naroda. Već sjutradan, očekivano, oglasio se Duško Marković, i to pismom koje je uputio Mitropoliji crnogorsko- primorskoj kao poziv na sastanak o nastavku pregovora o Zakonu o slobodi vjeroispovijesti. I nije sporno što je takav zahtjev upućen od strane vladajuće partije, već je sporan tajming, s obzirom da se na takav poziv čekalo od početka godine.
Za izvršnog direktora Centra za građanske slobode (CEGAS)
Borisa Marića mimoilaženja i sukobi u svakoj partiji su očekivani kada opstanak na vlasti postane upitan. Njega trenutna situacija između šefa i zamjenika vladajuće partije asocira na igru lošeg i dobrog policajca.
– U Demokratskoj partiji socijalista postoji koordinacija djelovanja i slanja stavova u javnost. Hijerarhija je opšte poznata i na vrhu. DPS ima jakog lidera koji sublimira funkcije šefa partije i države, što mu pojačava ionako jaku poziciju. Trenutno sam bliže mišljenju da se radi o oprobanom sistemu dobar i loš policajac. Mada, potezi na koje se odlučio politički vrh DPS vezano za aktuelna dešavanja ne daju projektovane rezultate, tako da bi to mogla biti osnova da u budućnosti dođe do antagonizama u samom vrhu partije. Nije novost da se mimoilaženja, a kasnije i sukobi u partijama često dešavaju kada stvari ne krenu dobro, kada rezultati, ili, u ovom slučaju, samo opstajanje na vlasti, postanu upitni. Nije od toga imun ni DPS – kazao je Marić.
Da su iz DPS-a spremni na sve zarad ostanka na vlasti smatra i analitičar
Božidar Čolaković.
– Manje je vjerovatno da postoji sukob između čelnih ljudi partije, a mnogo je vjerovatnije da je, po ko zna koji put u poslednje tri decenije, na djelu provjereni scenario, aktivan uvijek kad postoji opasnost po rejting partije, bilo u obliku kontrole već načinjene štete, bilo u obliku preventivnog djelovanja, da se iz samog vrha čuju naizgled disonantni stavovi (u prevodu, pokrivanje što šireg spektra opcija). Prethodno iskustvo, pogotovo u izbornim godinama, uči nas da bi tzv. razlike u mišljenju trebalo tumačiti kao namjeru da se ostvari uticaj na konkretnu ciljnu grupu neodlučnih. Dakle, iznošenje različitih stavova je predstava za javnost i široke biračke mase, dozirana taman onoliko koliko je potrebno da se ostvari efekat, koji je i motiv pokretanja sličnih akcija – opstanak na vlasti. Kad god se u prošlosti govorilo o sukobu u najvećoj partiji, od početaka višestranačja (podsjetimo se nekadašnjeg partijskog trijumvirata i onovremene podjele uloga), ispostavilo bi se da je to dio predizbornog inženjeringa, osmišljenog sa jednostavnim ciljem – osvajanje apsolutne većine u parlamentu. Onaj pravi i jedini sukob u partiji se dogodio gotovo iznenada, poslije „još jedne briljantne pobjede“. S protokom vremena, tj. decenija, postajalo je sve očiglednije da eventualni sukob u najvećoj partiji najvjerovatnije ne može biti posledica bilo kakvih ideoloških, političkih ili sličnih nematerijalnih razlika bez konvertibilne podloge – zaključio je Čolaković.
S.R.
Begović: Bezuspješni pokušaji Markovića traju od 2016. godineAnalitičar
Marko Begović ističe da oštro vertikalno ustrojena partija kao što je DPS ne trpi jednake i da je u piramidalnom maniru svaki njen član koji uživa određene koristi primoran na kompromis sa onim iznad njega.
– S tim u vezi, i ako bi postojao sukob na relaciji potpredsjednika i predsjednika DPS-a, ne bi trebalo da zaokupi pažnju građanstva jer Marković od 2016. godine bezuspješno pokušava da se postavi kao kredibilan partner međunarodne zajednice. Razlozi njegovih neuspjeha su jasni izgleda svima sem njemu. Na političkoj ravni, njegova prvobitna ponuda opoziciji u vezi sa tehničkom vladom je stopirana iz samog DPS-a i prije bilo kakve reakcije opozicije. Bezbjednosna situacija je nepovoljna, napadi na novinare i zastrašivanje su svakodnevica. Plan optimizacije se grubo krši partijskim zapošljavanjem, a visoke rukovodeće pozicije zauzima najmanje sposobni kadar. Zbog neuspjeha u borbi protiv korupcije i sistemskog pritiska na medije, pregovori sa EU sa praktično blokirani, a klauzula balansa se ne uvodi samo zbog šireg spoljnopolitičkog interesa – kazao je Begović.”Iznošenje različitih stavova je predstava za javnost i široke biračke mase, dozirana taman onoliko koliko je potrebno da se ostvari efekat – opstanak na vlasti, smatra Božidar Čolaković