Prethodnih decenija bio je veoma rasprostranjen odlazak mladih iz sela u gradove u potrazi za boljim životom. Toga nije bila pošteđena ni Crmnica, jer su se domaćinstva masovno iseljavala ka Baru i Podgorici. Zbog toga su mnogi domovi ostali prazni. Međutim, u poslednje vrijeme situacija se mijenja. Sve veći broj ljudi se okreće selu i spas pronalazi u poljoprivredi.
Jedan od onih koji kaže da se nije pokajao što je grad zamijenio selom je i Jovan Đano Stojanović, koji se vratio u Sotoniće, u zaseok Gornje selo. Đano je rođen u Gornjem selu, i živio je u porodici poljoprivrednika, a onda je i on za poslom preselio u Bar. Međutim, kako kaže, želio je da se vrati pitomoj seoskoj sredini, okružen vinogradima, voćnjacima, kokoškama, prasićima...
Život na selu ga opčinjava, jer traži svakodnevni rad.
- Ništa ne može zamijeniti vazduh rodnih Sotonića i Gornjeg sela. Rođen sam u porodici koja se bavila poljoprivredom, u kojoj se uvijek moglo naći dobro vino rakija, pršuta, sir. Život na selu je lijep, miran, spokojan, bez šumova grada, vječitog nemira i užurbanosti, bez nervoze i zagađenja. Taj život na selu je raj kojem umorni gradski čovjek teži - kaže Stojanović, naglašavajući da je, dok je živio u Baru, uglavnom vikendom dolazio dok mu je otac Tomo bio živ, koji mu je i prenio znanje.
Danas živi sa majkom Zlatanom, kojoj je takođe potrebna pomoć. Od poljoprivrede, voćarstva i stočarstva može se lijepo zaraditi, naravno ko hoće da radi, kaže on.
- Poljoprivreda je jedina grana u kojoj ja vidim napredak. U šta drugo danas uložiti novac a da ne propadnete? Neki kažu da život na selu zahtijeva danonoćan rad. Ja se sa tim ne slažem, jer ko mi god dođe ja imam vremena da mu se posvetim. Sve može da se stigne ako se čovjek dobro organizuje, a naravno svi poslovi moraju da se rade da bi se plata zaradila. Ono što je vrlo bitno je da se ovdje sve ekološki proizvodi, zdravo, da se o tome vodi računa. Imamo puno mušterija koji nam dolaze na kuću, a među njima je najviše Rusa. Nisam se pokajao što sam se ponovo vratio na selo - kaže on.
U vrijeme posjete Stojanovićima imali smo priliku da prisustvujemo prasenju dvije krmače koje su bez većih problema oprasile 28 prasića, a treća tek treba da se oprasi. Prema njegovim riječima, svi su prasići dobro.
- Svo vrijeme sam sa majkom bio uz njih. Nisam mogao da vjerujem svojim očima, činilo mi se da prasići nikad neće prestati da izlaze. Komšije koje su prisustvovale takođe su bile iznenađene – kaže Stojanović.
Stojanović navodi da, ako krmače ovako nastave, naredne godine mogu imati i više prasića, pa će, kako u šali kaže, morati da ozida veći svinjac.
D.S.